Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. (Lk 7, 47)

Liturgija dana (28. veljače):

Prvo čitanje:
1Iv 1, 5 – 2,2
Krv Isusa Krista čisti nas od svakoga grijeha.

Ljubljeni!
Ovo je navještaj koji smo čuli
od Isusa Krista
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve.
Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama.
Dječice moja,
ovo vam pišem da ne griješite.
Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca —
Isusa, Krista, Pravednika.
On je pomirnica za grijehe naše,
i ne samo naše,
nego i svega svijeta.

Psalam:
51, 3-6a.12-14.17
Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Evanđelje:
Lk 7, 36-50

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njim. On uđe u kuću farizejevu i priđe k stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag, kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okreut prema ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«
Sustolnici počeše nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:

Bog nije pristran, nema svoje ljubimce i omiljene među nama ljudima.

Farizej iz ovog Evanđelja smatra da je on povlašten da Isus kod njega ostane i blaguje. On takav stav temelji na svemu onom u čemu je ukorijenjen njegov život. Revan vjernik, poštuje i opslužuje zakon i blizak je Bogu. Ipak on ne poznaje Boga. Uzima onaj nama poznat stav, Bog ljubi onoga koji ljubi Boga. Ponovno krivi pogled na Boga. Svojim življenjem mi ne činimo uslugu njemu, djelima i svetim životom ne vraćamo uslugu Bogu. Naš život je odgovor na njegov čin ljubavi. Zato što sam ljubljen ljubit ću.

Evanđelje nam daje mogućnost da pogledamo ova dva lika – Šimuna i grešnicu. Da se prepoznamo u njihovim životima.

Šimun smatra da Isus mora biti u njegovoj kući, da mu mora biti blizak. Isusov dolazak on ne obilježava dobrim gostoprimstvom – nisi mi vodom noge polio, poljupca mi nisi dao, uljem mi glavu nisi pomazao – dakle Isus ulazi u kuću na poziv kojim Šimun očito smatra da je Isusu mjesto upravo tu.

Grešnica ide za Isusom, ona želi doći do njega prepoznajući u njemu onoga koji oprašta i daje spasenje. Njena vjera temelji se na povjerenju da joj Bog daje novu šansu. Nije ona ta koja zaslužuje Boga ali ga prepoznaje i traži novu šansu. Dolazak u Šimunovu kuću nije slučajan, Isus ga koristi kako bi samog Šimuna doveo do spoznaje ispravnog vjerskog života. Šimun nakon ovoga treba postati svjestan svoje grešnosti bez obzira na izvanjsku savršenost. Isus mu pokazuje da se i dalje može popraviti i promijeniti.

Božja ljubav prema nama nikad neće prestati, čak se neće niti umanjiti. Na nama je da odgovorimo na tu ljubav. Novim životom koji darujemo Njemu. A on uopće nije sebičan Bog, koji traži da ga okitimo u zlato nego ako osjećamo da smo dužni njemu vratiti ljubav darujmo je bližnjem. Što učinite jednom od ove najmanje braće meni ste učinili, kako smo prije nekoliko dana slušali. Bog ne mora biti u našoj blizini, on nam želi darovati svoju prisutnost.

Šimun čini prvi korak – poziv na večeru. Isus na toj večeri ispravlja Šimunov krivi stav i daje mu mogućnost za promjenu.

Prepoznajmo se u ovim likovima, grešnicu pogledajmo kroz svoju prošlost, primijetimo koliko je Bog nama oprostio i darovao nam drugu priliku. Svijest o svom padu daje nam mogućnost oprosta drugome, jer ako smo se mi mogli promijeniti to može učiniti i drugi.

U Šimunu prepoznajmo svoju potrebu za trajnim upoznavanjem Boga, pristupimo mu svojom molitvom i u toj molitvi budimo svjesni mogućnosti i nužnosti promijene sebe.