Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ subotom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila izv. prof. dr. sc. Marijana Kompes s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Pravednost je minimum ljubavi
Živimo u vremenu epohalnih promjena, kako je istaknuo papa Franjo. To znači da u našem vremenu prelazimo iz jedne velike epohe u drugu te svjedočimo promjenama koje nisu samo lokalne i privremene nego sveobuhvatne i duboke te izravno pogađaju način na koji živimo.
One se događaju u područjima kao što su politika, međunarodni poredak, društveno uređenje, ekonomija, pristup čovjeku (antropologija), odnos prema prirodi pa sve do brzog napretka tehnologije i umjetne inteligencije ali i odgovora na pitanje što je pravednost?
Kršćansko shvaćanje pravednosti kao epohalna promjena
Gledajući povijesno, dolazak kršćanstva na povijesnu scenu prije više od 2000. godina označilo je epohalnu promjenu koja je zahvatila brojna područja života a time i poimanje pravednosti. Na temelju nauka Isusa Krista, pravednost je minimum ljubavi.
Ljubav koja je bit kršćanskog privatnog i društvenog života i vjere, jer „Bog je ljubav“ (1 Iv 4, 8), se ne može dosegnuti mimo pravednosti.
Socijalni nauk Crkve proučava kako to ostvariti te je stoga neizostavan dio kršćanske vjere. To je jasno obrazložio papa Benedikt XVI. kada je istaknuo da je vjera sila koja pročišćuje razum i oslobađa ga od njegove zaslijepljenosti. A socijalni nauk Crkve želi pridonijeti tome cilju na način da se, ovdje i sada, spoznaje i ostvaruje ono što je pravedno.
Time on ulazi u „središte ministerijalnosti, služenja Crkve jer socijalnim naukom Crkva nagoviješta Boga i otajstvo spasenja u Kristu svakom čovjeku i, zbog istog razloga, otkriva čovjeka njemu samomu“ (Kompendij, br. 67.) i ne može biti promatran kao neko sporedno zanimanje koje se pridodaje poslanju Crkve, kako se nažalost često pogrešno shvaća.
Pravednost je prva potreba ljubavi
Upravo je papa Benedikt XVI. ustrajno naučavao da je pravednost prva potreba ljubavi. To vrijedi za sve vrste ljubavi od ljubavi prema Bogu, Crkvi, domovini, zavičaju pa sve do ljubavi prema bližnjemu i dijakoniji.
Ljubav se ne može ostvariti mimo pravde i poštivanja ljudskih prava drugoga i dobra zajednice i društva.
U tom smislu pravednost znači dati drugome ono što mu pripada. Ljubav uvijek pretpostavlja da se drugome da ono što mu pripada — poštivanje, a ne gaženje dostojanstva, ljudska prava, solidarnost, supsidijarnost, opće dobro, povlaštena briga za siromašne, pravo na sudjelovanje, socijalna pravednost itd.
Pravednost je dakle tek minimum ljubavi a prava punina ljubavi očituje se u tome da se bližnjemu ne želi samo najmanji minimum nego, kako je sv. Toma Akvinski naglasio, u tome da se drugome želi dobro, te možemo nadodati, na onaj način kako je to činio Isus Krist.
Crkveno – pastoralni doprinos
Crkva je dužna pružiti svoj specifičan doprinos za razumijevanje zahtjeva pravednosti i to putem pročišćenja razuma, obnove uma i moralno-etičke formacije. Ona ne smije ostati na margini u borbi za pravednost.
Papa Benedikt XVI. ističe da se Crkva mora u nju uključiti racionalnom argumentacijom i ponovno probuditi duhovne snage, bez kojih se pravednost, koja zahtijeva uvijek i odricanje, ne može afirmirati i prosperirati.
Izravna zadaća da rade na uspostavi pravednog poretka, „socijalne ljubavi“ u društvu vlastita je vjernicima laicima.
No njima je za ostvarenje te zadaće potrebno pastoralno vodstvo kojemu socijalni nauk Crkve pruža oslonac i sadržaj. Crkva, dakle, u zalaganju za pravednost posjeduje socijalni nauk koji, kao „instrument evangelizacije“ (papa Ivan Pavao II.), ima sve preduvjete za pretočiti kerigmu (navještaj) ljubavi i njezinog minimuma pravednosti u svijet, nasljedujući time Isusa Krista u našem vremenu epohalnih promjena.
Marijana Kompes izvanredna je profesorica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve te koordinatorica međunarodne Mreže za socijalnu etiku u Srednjoj Europi.