„Blaženstva za nas postaju provjera i ispit sreće i navode nas da se zapitamo smatramo li je nekim dostignućem kojeg valja steći ili pak darom koji treba s drugima dijeliti; je li ona za nas stvar koja se troši ili nešto što nalazimo u odnosima koji nas prate na našem životnom putu“, poručio je papa Lav XIV. u nedjeljnom Angelusu 1. veljače.
Blaženstva su svjetla koja Gospodin užiže u sutonu povijesti, otkrivajući naum spasenja koji Otac, snagom Duha Svetoga, ostvaruje po Sinu. (Mt 5, 1 – 12).
Krist, na gori, predaje učenicima novi zakon, zapisan u srcima, a ne više na kamenu: to je zakon koji obnavlja naš život i čini ga dobrim, pa i kad se svijetu čine promašenim i bijednim.
Samo Bog može istinski siromašne i ožalošćene nazvati blaženima, zato što je On najveće dobro koje se svima daje s beskrajnom ljubavlju.
Samo Bog može nasititi one koji traže pravednost i mir, zato što je On pravedan sudac svijeta, tvorac vječnog mira.
Samo u Bogu krotki, milosrdni i oni čista srca nalaze radost, zato što je On ispunjenje njihova očekivanja.
U progonstvu, Bog je izvor otkupljenja; u laži On je sidro istine.
Stoga Isus proglašava: „Radujte se i kličite!“
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
Blaženstva ostaju paradoks samo za onoga koji drži da je Bog drugačiji od onoga kako ga Krist objavljuje.
Onaj tko očekuje da će silni uvijek gospodariti zemljom ostaje, iznenađen Gospodinovim riječima.
Onaj tko je naviknut misliti da sreća pripada bogatima, mogao bi misliti da je Isus neki opsjenar.
No, iluzija se krije upravo u neimanju vjere u Krista:
On je siromah koji dijeli svoj život sa svima, krotak čovjek koji ustraje u boli, mirotvorac progonjen do smrti na križu.
Na taj način Isus rasvjetljuje smisao povijesti: ne povijesti koju pišu pobjednici, već povijesti koju Bog ispunjava spašavajući potlačene. Sin gleda na svijet realizmom Očeve ljubavi.
Draga braćo i sestre, blaženstva, dakle, za nas postaju provjera i ispit sreće i navode nas da se zapitamo smatramo li je nekim dostignućem kojeg valja steći ili pak darom koji treba s drugima dijeliti; je li ona za nas stvar koja se troši ili nešto što nalazimo u odnosima koji nas prate na našem životnom putu.
Naime, „poradi Krista“ i zahvaljujući njemu gorčina kušnji pretvara se u radost otkupljenih.
Isus ne govori o nekoj dalekoj utjesi, već o stalnoj milosti koja nas uvijek podupire, a napose u času nevolje.
Blaženstva uzvisuju ponizne i raspršuju ohole u mislima njihovih srca.
Utecimo se stoga zagovoru Djevice Marije, službenice Gospodnje, koju svi naraštaji nazivaju blaženom, prenosi IKA Papin nedjeljni nagovor.