Vi ste svjetlost svijeta. (Mt 5, 14)

Liturgija dana (8. veljače):

Prvo čitanje:
Iz 58,7-10
Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«

Psalam:
112,4-8a.9
Čestitima sviće ko svjetlost u tami.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Drugo čitanje:
1Kor 2,1-5
Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.

Evanđelje:
Mt 5,13-16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak, sudski vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije:

Nakon što je izabrao i pozvao svoje učenike, Isus u govoru na gori naučava o blaženstvima, a svojim učenicima na poseban način naviješta blaženstvo trpljenja pogrde, progonstva i nepravde u njegovo ime. Doista, već na početku svog javnog djelovanja, Isus učenicima najavljuje težak zahtjev nasljedovanja koje podrazumijeva potpuno predanje, umiranje, nestajanje.

Upravo o tom predanju, umiranju, nestajanju u Isusovo ime – govori i današnje Evanđelje, nastavak govora o blaženstvima. Isus učenicima govori da su oni sol zemlje – sol koja daje okus, štiti od pokvarenosti.

Isus je znao koja je narav mnoštva, mase – koja je kao tijesto, izmiješana i bez pravog karaktera. „Zato ugledavši mnoštvo, reče svojim učenicima“ da su oni sol zemlje. Njegovi učenici ne trebaju biti mnoštvo, nego sol koja će dati dobar okus, oplemeniti karakter, dati dobar ton svijetu, mnoštvu u kojemu postoje.

Ova slika mnoštva koje je kao tijesto izmiješano i ujednačeno, danas nam govori mnogo. Upravo za naše društvo, moderno globalno mnoštvo, govorimo da je kao jedan veliki lonac koji svaku kulturu, svaku religiju, svakog pojedinca uzme pod svoje i umiješa ga u masu, u tijesto svijeta gdje izgubi svoj okus, svoj karakter, često puta i svoje plemenite tradicije i vrijednosti.

Taj lonac sve i svakoga obezliči i uniformira.

Dovoljno je kratko se osvrnuti oko sebe da bismo to shvatili i potvrdili. Danas od sjevera do juga, od istoka do zapada hranimo se u istim kantinama pržene hrane, pijemo isto kiselo i obojano piće, oblačimo se u istim trgovinama, slušamo istu zaglušujuću glazbu, pratimo iste površne trendove, patimo za istim banalnim čežnjama – ali i slijedimo iste loše moralne standarde, podlažemo svoje savjesti istom principu sebičnosti i samodostatnosti.

Kao vjernici, Isusovi učenici, pozvani smo takvom mnoštvu dati od našeg ukusa, dati duha autentičnosti i vjerodostojnosti. Isus nije pozvao svoje učenike da se odijele od svijeta, nego da kao sol, tom svijetu koje je uvijek mnoštvo, daju duha, daju karakter.

I kao što se sol potroši, nestane, iščezne, iscrpi se u tijestu kojemu daje okus, tako i Isusovi učenici u ovome svijetu. Bivajući u svijetu, ne očekuju samo-očuvanje, da će ostati pravilni, kubični kristali, već su kadri odreći se vlastitog postojanja kako bi dali okus – kao sol, samo umiranjem, samo nestajanjem, daju okus tijestu i svijetu.

Bila bi velika izdaja poslanja kada bi prezreli današnji svijet radi straha da i nas ne umiješa u svoj lonac, da i nas ne pretvori u bezličnu masu. Isusova želja nije da njegovi učenici budu pohranjeni i očuvani za budućnost, već nas poziva da pristupimo svijetu i da mu svojom žrtvom damo okus, da ga svojim umiranjem i predanjem oplemenimo. Tada će tijesto po našoj žrtvi i svjedočenju postati dobrim kruhom.

Bio bi doista veliki grijeh prezreti današnji svijet umjesto da s Kristom dijelimo želju da od toga svijeta postane dobar i ukusan kruh, sakrament njegove prisutnosti među nama.

Molimo zato dar postojanosti da ne izgubimo Kristov okus. Molimo za dar slobode da se ne bojimo iščeznuti, da se ne bojimo predanja, umiranja, nestajanja u Isusovo ime.

Danas, dok na u Euharistiji lomimo i hranimo se Kristom, ukusnim kruhom koji daje život, osnažimo u nama želju da mi budemo sol po kojoj će tijesto svijeta postati dobrim kruhom koji je kadar dati život, oplemeniti i čuvati svako pojedino zrno u svom mnoštvu.

Neka vam je blagoslovljen Dan Gospodnji.