Sv. Ambrozije na početku svojeg „Spisa o djevičanstvu“ (Časoslov) donosi propovijed o svetoj Agnezi (hrv. Janja), djevici i mučenici:

Rođendan je djevičin, nasljedujmo njezinu nevinost; rođendan je mučeničin, žrtve prinesimo. Rođendan je sv. Agneze. Kaže se da je u dvanaestoj godini podnijela mučeništva. Što li je mrska ta okrutnost koja ne pošteđuje ni malahnu dob, a kako je velika moć vjere koja i u te dobi nade svjedočanstvo!

Zar je u onom mlađahnom tijelu bilo mjesta za ranu?

No, ako i nije imala čime da primi udar oružja, imala je čime da oružje nadvlada. Djevojčice u toj dobi ne mogu podnijeti ni mrko lice roditelja, a od uboda igle znaju se rasplakati kao da su im rane nanesene.

Sv. Agneza, Domenichino, circa 1620. / Foto: Wikimedia Commons

A ova se sred okrutne čete krvnika neprestrašena, u teškim trzajima škripavih lanaca nepomična, sva predala bodežu bijesnog vojnika, ne znajući još za umiranje, ali spremna da umre; i kad bi je protiv njezine volje vukli k žrtveniku, ona je usred vatre ruke pružala Kristu i u sam svetogrdni oganj utisnula znak slavlja Gospodina, Pobjednika, te vrat i obadvije ruke uvlačila u gvozdene stezače, ali nijedan stezač nije mogao obujmiti tako tanahne udove.

Je li to nova vrsta mučeništva?

Još nesposobna za kaznu, a već zrela za pobjedu, nepogodna za borbu a pogodna za vijenac pobjede, održi pouku o junaštvu djevojčica kojoj je „slaba strana“ bila mlađahna dob. Ne bi tako nevjesta hrlila k svadbi kako je na stratište stupala ta djevica vesela rad uspjeha, žurna u koraku, ukrasivši glavu ne kovrčanom kosom već Kristom, urešena ne cvijećem nego vladanjem.

Svi plaču, ona ne.

Čude se mnogi što tako olako rasipa svoj život što ga još ne okusi, a daje kao da ga se naužila. Zastaju svi u čudu što već biva svjedokinja Bogu a tako je premlada da ne može ni sobom još raspolagati. Postigla je na kraju da je u Bogu našla povjerenje a u ljudima ga nije našla, jer što je iznad prirode to je od Tvorca prirode.

Kako joj se strašno grozio krvnik da je prestraši, koliko li joj laskao da je nagovori, što li sve obećavao da se uda za njega. Ali ona će:

Pa to je uvreda Vjereniku, čekati da mi se tko svidi; imat će me Onaj koji me je prvi izabrao. Što oklijevaš, krvniče? Nek pogine tijelo što ga mogu ljubiti oči koje neću.

I stade, pomoli se i sagnu šiju.

Mogao si vidjeti gdje krvnik ustrepta kao da je sam pogođen, zadrhta desnica ubojice, problijedje mu lice u strahu za tuđu pogibao, dok se djevica za svoju ne poboja. Imate, dakle, u jednoj žrtvi dvojako mučeništvo: čednosti i vjere. I djevica je ostala i mučeništva postigla.

Sveta Agnezo, djevojačka diko,
Janjeće ćudi, srca junačkoga,
Božanskom snagom silnikov bijes svlada,
Djevice hrabra.

Dušu ti čistu anđeoske čete
U nebo nose k Zaručniku Kristu,
Za njega prezre sve zemaljske slasti,
Djevice čista.

Zanosna dušo, dična sveta Janjo,
Pred Bogom štiti slavitelje svoje,
Oprost od grijeha svima nam izmoli,
Djevice smjerna.

Jaganjca Krista slavimo svi danas,
Janja se njemu zaručnicom preda:
Nebeskoj svadbi prispjeti nek dade
Vjernima svima. Amen.

Sv. Agneza zaštitnica je mladih djevojaka, čednosti i žrtava silovanja. U ikonografiji je prikazuju kao mladu djevojku s janjetom, simbolom njezina djevičanstva i čistoće i s palminom granom mučeništva. Na njezin spomendan papa u Rimu blagoslivlja dva janjeta od čije se vune izrađuju paliji za nove metropolite.