Evanđelje (usp. Iv 1, 29-34) nam govori o Ivanu Krstitelju koji u Isusu prepoznaje Jaganjca Božjega, Mesiju:

„Evo Jaganjca Božjega“, kaže Ivan, „koji odnosi grijeh svijeta!“ (r. 29), te dodaje: „dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu“ (r. 31).

Ivan prepoznaje Isusa kao Spasitelja, naviješta da je On Bog i obznanjuje njegovo poslanje izraelskom narodu, a zatim se povlači, jer je izvršio svoju zadaću, kako svjedoče ove njegove riječi: „Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!“ (r. 30).

Angelus na Trgu sv. Petra / Foto: Vatican Media

Krstitelj je čovjek kojeg je mnoštva voljelo, toliko da su ga se vlasti u Jeruzalemu bojale (usp. Iv 1, 19). Bilo bi mu lako iskoristiti tu slavu, ali, umjesto toga, odlučno odbija podleći napasti uspjeha i popularnosti.

Pred Isusom priznaje vlastitu malenost i daje mjesta njegovoj veličini.

Zna da je poslan pripraviti put Gospodinu (Mk 1, 3; usp. Iz 40, 3), a kad je Gospodin došao, radosno i ponizno priznaje njegovu prisutnost i povlači se sa scene.

Koliko je to njegovo svjedočanstvo važno za nas danas!

Odobravanju, slaganju i vidljivosti, naime, često se pridaje pretjerana važnost i to u tolikoj mjeri da to utječe na ideje, ponašanja i raspoloženja osoba, uzrokuje patnju i podjele te iznjedruje prolazne, razočaravajuće i ograničavajuće načine života i odnose.

Mi, zapravo, ne trebamo te „surogate sreće“.

Naša radost i naša veličina ne temelje se na prolaznim iluzijama uspjeha i slave, već na spoznaji da nas naš Otac na nebesima voli i želi.

Papa Lav XV. / Foto: GUGLIELMO MANGIAPANE/REUTERS

To je ljubav o kojoj Isus govori: ljubav Boga koji i danas dolazi među nas, ne zato da nas zadivi „dojmljivim efektima“, već da podijeli s nama naš trud i preuzme na sebe naše terete, otkrivajući nam tko smo uistinu i koliko vrijedimo u njegovim očima.

Ne dajmo da nas nađe rastresene dok bude prolazio. Ne gubimo vrijeme i snage jureći za onim što je tek površno.

Naučimo od Ivana Krstitelja održati svoj duh budnim, ljubeći jednostavne stvari i iskrene riječi, živeći trezveno i duboko umom i srcem, zadovoljavajući se onim što nam je potrebno i pronalazeći po mogućnosti svaki dan posebno vrijeme u kojem ćemo zastati u tišini kako bismo se pomolili, razmišljali, slušali – riječju, „stvorili pustinju“ – i susreli Gospodina i bili s njim.

Nakon Angelusa

Danas započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana.

Počeci te inicijative sežu dva stoljeća unatrag, a papa Lav XIII. snažno ju je poticao.

Prije točno stotinu godina prvi put su objavljeni „Prijedlozi za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana“. Ovogodišnja tema preuzeta je iz Poslanice Efežanima: „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva!“ (Ef 4, 4).

Molitve i razmišljanja priredila je ekumenska skupina kojom je koordinirao Odjel za međureligijske odnose Armenske apostolske Crkve.

Pozivam stoga sve katoličke zajednice da ovih dana intenziviraju svoje molitve za puno vidljivo jedinstvo svih kršćana.

Bazilika sv. Pavla izvan zidina gdje će se zaključiti Tjedan molitve za jedinstvo kršćana / Foto: Vatican Media

Naše predano zalaganje oko jedinstvu mora biti dosljedno praćeno našim zalaganjem za mir i pravdu u svijetu. Želim danas posebno podsjetiti na velike teškoće kroz koje prolazi stanovništvo na istoku Demokratske Republike Kongo, koje je zbog nasilja prisiljeno napustiti svoje domove i krenuti u nepoznato, posebno prema Burundiju, te se suočiti s teškom humanitarnom krizom.

Molimo da dijalog za pomirenje i mir uvijek prevlada između strana u sukobu.

Želim, usto, zajamčiti svoju molitvu za žrtve poplava koje su posljednjih dana pogodile južnu Afriku.

Papin Angelus u nedjelju 18. siječnja