Nakon 240 godina ponovo je proslavljen sv. Pavao Pustinjak u Crikvenici. Nakon svete mise vjernicima je na čašćenje predan relikvijar s komadićem kosti sv. Pavla koji je u Crikvenicu stigao povratkom pavlina 2025. godine.
Zaštitnik i uzor pavlinskog reda proslavljen 15. siječnja misnim slavljem koje je predvodio vlč. Kristijan Malnar, župnik Klane, u koncelebraciji sa svećenicima crikveničkog dekanata.
U propovjedi se osvrnuo na život sv. Pavla ističući one vrijednosti koje su za kršćanstvo i danas aktualne, poput vjernosti, pobožnosti i želje za osobnom svetošću.
Nakon svete mise vjernicima je na čašćenje predan relikvijar s komadićem kosti sv. Pavla.
Posebno blago pavlinskih samostana je autentična relikvija kostiju sv. Pavla.
Povijest relikvija sveca iz III. stoljeća neobično je burna.
Sv. Pavao preminuo je u Egiptu u blizini Tebe, a na mjestu njegove špilje nalazi se danas Koptski samostan s nekoliko stotina monaha.
Prije VIII. stoljeća relikvije sveca prenesene su u Aleksandriju, Jeruzalem pa Konstantinopol, odakle se u vrijeme križarskih pohoda njegovo neraspadnuto tijelo prenosi u Veneciju, u crkvu sv. Julijana.
U Veneciji je bilo do 1381. godine kada je ugarsko-hrvatski kralj Ljudevit Veliki Anžuvinac u sklopu mirovnog sporazuma s Venecijom kao ratnu odštetu zatražio neraspadnuto tijelo sv. Pavla Pustinjaka.
Tijelo je predano kralju, a po relikvije sveca došlo je 113 pavlina iz Ugarske, za simboliku godina koliko se vjeruje da je sv. Pavao proživio, te su u svečanoj procesiji preko hrvatskih zemalja zaustavljajući se u pojedinim pavlinskim samostanima relikvije dostojanstveno prenesene u samostan sv. Lovre pod Budimom, srednjovjekovnu središnjicu pavlinskog reda.
Turskom najezdom nakon 1526. pavlini u bijegu nose i najveću svetinju, relikvije sveca. Međutim, nakon što su se sklonili u utvrdu Terenčin u današnjoj Slovačkoj zamak je spaljen i srušen.
Kosti sv. Pavla stoljećima se smatralo izgubljenima.
Potpuno neočekivano sv. Pavao pronašao je pavline 1994. godine kada je prilikom inventarizacije crkve sv. Julijana u Veneciji otkriveno da je malen komad kosti sv. Pavla ipak sačuvan u toj crkvi.
Nakon znanstvene analize ustvrđeno je da kosti pripadaju muškarcu koji je preminuo u vrlo visokoj dobi i hranio se izrazito oskudno, a živio na pustinjskom području. Time je autentičnost relikvija potvrđena, te je kost pažljivo rasječena i podijeljena pavlinskim samostanima po svijetu. Jedna takva relikvija dospjela je i u Crikvenicu povratkom pavlina 2025. godine.