Molitvenik u 20-ak izdanja

Molitvenik punog naslova: „Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga s podučenjem i naputjenjem na bogoljubno življenje većim delom polag Isus moja želja od Dra. Alojza Schlora. Iz Njemačkog preveo, mnogimi drugimi molitvami i Dodatkom za mornare umnožio Dr. Juraj Dobrila, Profesor bogoslovja u Trstu“ ima stoljetni značaj. Do konca prošloga stoljeća objavljen je u dvadesetak izdanja.

Poznati hrvatski filolog Fran Kurelac nakon što je proučio molitvenik, jezgrovito je i dojmljivo 1854. u pismu Dobrili, dvjema rečenicama oblikovao stav kojim se i stoljeće i pol kasnije može naznačiti važnost ove tiskovine:

Premda Vas dobar glas preticaše jako se začudih nada tim kako Vam je jezik gladak, pravilan i razumljiv, začudih se tim većma što današnja Istria nije ona ista kojom bijaše za Stĕpana Consula ni za Franje Glavinića. Vaša je knjižica moje obamrlo ufanje opet uskrsnula te se tvrdo nadam da po Vašemu primĕru i med Istrijanci ono lijepo slovinsko slovo opet ožive koje bi zlosini rado lopatom pogrebali i zagrnuli.

Ova knjižica, kako se ubrzo pokazalo, prihvaćenošću i rasprostranjenošću u puku ispunila je, a vjerojatno i nadmašila Dobrilina očekivanja: zamišljena kao poticaj na očuvanje kršćanskog načina života u vremenu sve izloženijemu utjecaju liberalnoga svjetonazora, istovremeno je bila važnim, često i jedinim oruđem širenja pismenosti na hrvatskom jeziku u ruralnim dijelovima Istre.

Omalen je format u sebi sadržavao snažan oslonac Dobrilinim nastojanjima nakon imenovanja biskupom.

Kandidat za biskupa

Ujedinjena biskupija Porečka i Pulska nastala je u okviru širega preustroja crkvene organizacije u Istri i Dalmaciji, provedenoga bulom pape Lava XII. Locum Beati Petri 1828. godine. Za prvog biskupa postavljen je Antonio Peteani koji je nakon tri desetljeća preminuo. Kruna uspješno provedenog, poprilično kompliciranog procesa bilo je carsko određivanje i papinska potvrda novoga biskupa.

Gorički biskup u svome mišljenju ističe da „pored općenito potrebnih osobina, učeni biskup Poreča i Pule treba poznavati pokrajinske jezike, a k tome biti vješt i u njemačkom jeziku.

Jezični odnosi u Porečkoj i pulskoj biskupiji nisu bili proporcionalni brojčanim odnosima među hrvatskim i talijanskim stanovništvom, što je odgovoran kompleksni povijesni razvoj tijekom novovjekovlja.

Ljubljanski biskup predlaže tršćanskog duhovnika: Dobrila mu se „općenito činio poštovanim svećenikom, koji će svojom dobi od 45 godina i gorljivošću spram Dobra vjerojatno moći u potpunosti urediti Porečko-pulsku dijecezu što dosad, kako se pokazuje, nije moglo biti postignuto.“

Tršćansko-koparski biskup izrazito povoljno procjenjuje Dobriline mogućnosti:

Vrlo je revan dušebrižnik, upućen u svaki dio crkvenog djelovanja; ljubav za njegove istarske seljake naučit će ga prevladati sve zapreke koje se suprotstavljaju zdravim poduhvatima za podizanje kulture i vjerske uljuđenosti zbog čega zaslužuje najčvršću preporuku.

Tršćanski namjesnik se očitovao navodeći da „Porečka i Pulska biskupija, unatoč maloj površini, zbog jezičnih odnosa nosi i nimalo lako savladive teškoće.“

Pripremio vlč. Darko Zgrablić za Hrvatski katolički radio prema knjizi Mihovila Dabe „Sve za Boga, vjeru i puk: Biskup Juraj Dobrila u svom vremenu“.