„Crkva slabi kada prestane biti sol koja daje okus, svjetlo koje osvjetljava, kvasac koji potiče rast“, primijetio je kardinal Parolin prilikom obilježavanja 800. obljetnice izgradnje katedrale sv. Mihaela i Gudule u belgijskoj prijestolnici.
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, ujedno Papin izaslanik u Bruxellesu, predvodio je u ponedjeljak, 11. siječnja, misu povodom 800. obljetnice izgradnje katedrale sv. Mihaela i sv. Gudule, izvijestio je Vatican News.
Na početku osvrnuo osvrnuo na dugu povijest toga bogoslužnog mjesta u nadbiskupiji Malines-Bruxelles – najprije kapele posvećene svetom Mihaelu, zatim romaničke crkve, a u 13. stoljeću velike gotičke građevine te istaknuo da se Crkva ne rađa iz jednoga, izoliranog čina ili projekta ostvarenog u jednom trenutku, nego iz vjernosti koja se proteže kroz generacije.
„Tijekom 800 godina katedrala svjedoči i prati kršćanski život u belgijskoj prijestolnici i naciji kroz duboko različita razdoblja“, dodao je kardinal ističući da ih sv. Mihael poziva na budnost i razlučivanje, dok ih sv. Gudula podsjeća da vjera raste kroz svakodnevnu vjernost, pozivajući tako Crkvu da zajedno živi istinu i služenje, odlučnost i blagost.

Unutrašnjost katedrale sv. Mihaela i sv. Gudule u Bruxellesu / Foto: Depositphotos
Od katedrale, kardinal Parolin je proširio pogled prije svega na grad Bruxelles, jedno od mjesta u kojemu se Europa, kako je rekao, pokušava preispitati i izgraditi; raskrižje naroda, jezika i kultura, obilježeno tradicijom dijaloga i posredovanja, koje ih podsjeća da se Europa rađa iz susreta i sposobnosti da razlike drži zajedno.
„Ako Europa ponovno otvori svoja vrata Kristu…“
Proširujući pogled na Stari kontinent, usredotočio se na razdoblje koje ga karakterizira, obilježeno krhkošću, strahovima i podjelama, ne samo političkim i društvenim, nego i unutarnjim i kulturnim te teškoćama koje ga potkopavaju u korijenu. „U tom kontekstu, kršćanstvo ne nudi tehnička rješenja“, napomenuo je kardinal te dodao: „Ono predlaže, na umjeren, ali odlučan način, bitne ljudske vrijednosti, nastojeći prosvijetliti savjest i ne nametati se.“
Državni tajnik podsjetio je da je dostojanstvo osobe ispred svake računice, da pravednost raste uključivanjem, a ne odvajanjem te da se mir rađa iz priznavanja drugoga, a ne iz uravnoteženja strahova.
Apel koji je sv. Ivan Pavao II. uputio u Santiagu de Composteli 9. studenog 1982., prema kardinalovim je riječima aktualniji nego ikad:
„Ako Europa ponovno otvori svoja vrata Kristu i ako se ne boji otvoriti njegovoj spasonosnoj moći granice država, gospodarske i političke sustave, opsežna područja kulture, civilizacije i razvoja, njezinom budućnošću neće dominirati neizvjesnost i strah, nego će se otvoriti novom razdoblju života, unutarnjem i vanjskom, blagotvornom i odlučujućem za cijeli svijet, kojemu uvijek prijete oblaci rata i mogući uragan atomskoga holokausta.“
„Riječ je o viziji koja je konkretan oblik poprimila zahvaljujući Robertu Schumanu, Konradu Adenaueru i Alcideu De Gasperiju, koji su znali zamisliti kontinent ne kao puki savez interesa, nego kao zajednicu utemeljenu na pomirenju i prvenstvu osobe i općega dobra i koji su shvatili koliko je nužno, nakon povijesnih raskola, obnoviti ne samo strukture, nego i međusobno povjerenje“, istaknuo je kardinal.
„U današnjoj europskoj stvarnosti Crkva se suočava s jednim od najodlučnijih izazova, a to je da ne izgubi svoju evanđeosku odvažnost“, primijetio je državni tajnik.
„Crkva slabi kada prestane biti sol koja daje okus, svjetlo koje osvjetljava, kvasac koji potiče rast“, naglasio je kardinal Parlin te objasnio da Crkva ne dominira poviješću, niti se jednostavno stapa s njom.
„Ona prolazi njome kao prisutnost koja prati, razlučuje i služi. Kako uče crkveni oci, Crkva je sveta zbog dara koji prima, ali krhka zbog ograničenosti svojih članova. Zbog toga ne živi po savršenstvu, nego po milosti; ne po samodostatnosti, nego po zajedništvu“, rekao je.
„Na tom putu nikada ne prestaje odjekivati Božja Riječ, glas koji ulazi u život, vodi ga i potiče naša najdublja pitanja, ne izbjegavajući ih. Budući da smo u krštenju uronjeni u Krista i uključeni u stvarnost veću od nas samih, mi smo kamenje kojim se Gospodin koristi, a Crkva raste kada različitosti postanu izvor bogatstva i kada je ljubav veza koja ju drži zajedno“, pojasnio je kardinal te istaknuo kako ih Marija uči da plodnost ne proizlazi iz čvrstoće struktura, nego iz otvorenosti Božjem djelovanju.