Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su pravedni i nedužni ljudi morali bježati iz naše zemlje da ne izgube slobodu, a možda i život. Jedan od njih bio je i prof. dr. Krsto Spalatin, vrhunski intelektualac, lingvist, prevoditelj i leksikograf. On je među našim iseljenicima bio promicatelj pomirenja.
Krsto Spalatin rođen je u Stonu kod Dubrovnika, 15. listopada 1909. od oca Sime Spalatina i majke Franice rođ. Carević. Pučku školu pohađao je u rodnome Stonu i Zadru, a klasičnu gimnaziju u Zadru, Kotoru, Splitu i Šibeniku.
Francuski jezik i književnost diplomirao je na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je kao đak profesora Petra Skoka doktorirao 1934. na temu Saint-Evremond.
Od 1935. do 1941. bio je srednjoškolski profesor u Zagrebu a od 1941. do 1948. bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Rimu (Univerità di Roma) te profesor hrvatskoga jezika u Napulju (Instituto universitario orientale di Napoli).
Godine 1948. odlazi u Ameriku gdje je proveo najznačajniji dio svog života i stvaranja.
Predavao je na visokim i uglednim učilištima (Iowa Wesleyan College Mt. Pleasant, Iowa; Marquette University, Milwaukee, Wisc.) u Americi. Postao je član Hrvatske akademije Amerike i međunarodne udruge „International Science Honor Society“.
Zajedno s profesorom Hijacintom Eterovićem uredio je Enciklopediju: „Croatia: Land, People, Culture“ – „Hrvatska: zemlja, narod, kultura“.
Od mnogih njegovih djela ističemo, njegovo životno djelo „Peterojezični rječnik europeizama“, koje je izišlo u Zagrebu 1990. godine; Saint Evremond (1934.); brojne rasprave i članci u domaćim i stranim časopisima. Bio je član Matice Hrvatske, HKD sv. Jeronim, dugogodišnji suradnik ugledne revije Marulić i Modern Language Association u Americi.
Volio je tenis i plivanje. Oženio se s profesoricom Jelkom Barabaš, s kojom je imao tri sina od kojih je jedan postao isusovac i misionar.
Živio je na Floridi u Americi, gdje je 16. prosinca 1994. poginuo u automobilskoj nesreći. Misu zadušnicu 16. siječnja 1995. u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu predslavio je isusovac dr. Josip Ćurić. Zatim je u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu održan komemorativni skup njemu u čast, tom istaknutom katoličkom laiku, političkom emigrantu, leksikografu i prevoditelju. Na tom skupu okupili su se mnogi hrvatski uglednici koji su govorili o životu i djelu dr. Krste Spalatina.
U Glasu Koncila od 29. siječnja 1995., na str. 11. Renata Bukovčak izvještava s tog skupa gdje kaže:
„Njegov životopis izložila je prof. Nevenka Nekić, istaknuvši Spalatinovu ljudsku toplinu, mudrost i dobrotu. Primarius dr. Branko Klinc govorio je o dr. Krsti Spalatinu kao profesoru francuskoga jezika u Zagrebu, a o njegovom životnom djelu Peterojezičnom rječniku europeizama nekoliko riječi uputio je prof. dr. Valentin Putanec.“
Bio je rodoljub i katolički laik i kao takav svoje vjersko opredjeljenje isticao je svugdje, ali nije bio neumjeren u tome.
„Spalatin je bio značajan i kao suradnik Hrvatske revije, o čemu je govorio prof. Vinko Nikolić kazavši između ostalog: Bio je zaista vrhunski intelektualac, lingvist i leksikograf. Usto je bio i izvanredan predstavnik političke emigracije jer je djelovao u smislu prijateljstva i pomirenja, što je neobično važno. Bio je rodoljub i katolički laik i kao takav svoje vjersko opredjeljenje isticao je svugdje, ali nije bio neumjeren u tome. Nikad nije mogao pristati da uime neke znanosti koja se mijenja počne sumnjati u temelje svoje vjere. On je jedan od najzaslužnijih što se kontinuitet u dijaspori održava i danas.’“
„Prof. Radovan Grgec govorio je o Spalatinu kao suradniku revije Marulić, a profesorica Stanka Pavuna spomenula se njegova prevoditeljskog rada. U spomen dr. Krste Spalatina kao pravog prijatelja u nevolji i teškim danima nekoliko riječi uputili su dr. Marko Veselica i Vlado Gotovac, predsjednik Matice hrvatske.“