Borio se prvenstveno za siromašne, bolesne i sve koji su u nevolji. Za života su ga zvali sveti Pater. U Indiji ga časte svi: kršćani, hinduisti, muslimani i budisti. Deset je godina navješćivao Evanđelje u Indiji i Japanu, a želio je pokrstiti i Kinu.
Sv. Franjo Ksaverski rođen je 7. travnja 1506. u dvorcu Ksaver u Navarri u današnjoj Španjolskoj. Studirao je na Sveučilištu u Parizu od 1525., a 1530. postigao je magisterij iz filozofije i kao profesor počeo predavati na pariškom sveučilištu. Godine 1534. u kolovozu polaže zavjete na Montmartreu, a u rujnu iste godine sudjeluje u velikim duhovnim vježbama pod vodstvom sv. Ignacija.

Sveti Franjo Ksaverski / Foto: Wikimedia commons
Zaređen je za svećenika u Rimu 24. lipnja 1537. godine, a Prvu misu slavi je 30. rujna u Bolonji. Tu se posvetio djelima milosrđa. Godine 1539. papa je usmeno odobrio Družbu Isusovu. Sv. Franjo 1540. putuje iz Rima u Lisabon, gdje se 1541. ukrcava na brod za Indiju.
U Gou u Indiji stigao je 1542. godine. Stalno putuje i tako 1543. odlazi prema Cannanoreu, 1544. stiže u Cochin pa na Cejlon. U listopadu i studenome 1544. krstio je 10 tisuća ljudi u Travancoreu, na jugu Indije.
Navjestitelj Evanđelja
Putuje barkama po moru, prate ga nevremena i oluje, a po kopnu ide pješice od mjesta do mjesta i propovijeda, tumači deset zapovijedi Božjih. Sve to od čovjeka do čovjeka.
Upoznaje čuvenog kralja Rama Varmu koji smiruje nemire lokalnog stanovništva. Do tada je sv. Franjo stalno bio u smrtnoj opasnosti jer su ga proganjali pogani. Jednom kad su pogani došli da ga ubiju on se popeo na stablo i cijelu noć proveo gore i tako im je umaknuo.
Postoji drugo svjedočanstvo da je Franjo bio živi mučenik, jer ništa nije tražio za sebe, a za Raspetoga da je često bio meta strijela i da su mnoge kuće u kojima je spavao bile zapaljene, zapisano je u kasnijim dokumentima (Albert Jou: Svetac na zadatku, Životopis sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 2000.).
Zvali su ga ribari s Cejlona, koji su čuli da su im se rođaci u Indiji pokrstili, da dođe i njima propovijedati i krstiti ih. On je bio bolestan, ali je poslao patera Lizana da ih krsti. U Malabaru sv. Franjo se uspio susresti s kraljem Travankorea koji mu je dao dvije tisuće kovanica da sagradi crkve, a drugi su vladari dopustili da ljudi koji žive na obali postanu kršćani ako to žele. Franjo je odmah počeo propovijedati i pokrštavati dok se ne promijeni stanje ili dok vladari ne promijene svoje odluke.

Sv. Franjo Ksaverski / Foto: Župa Jastrebarsko
Sv. Franjo je s dva pomoćnika otputovao na zapadnu stranu vrha Indije, na obalu Travancorea. Četrnaest sela ležalo je jedno uz drugo na obali. Prije krštenja Franjo ih je kratko poučio, namjeravajući ih kasnije još bolje poučiti. Nakon što su se krstili morali su uništiti kućne idole. Deset tisuća ljudi primilo je krštenje.
Međutim, iznenada je stigla vijest da je kralj Jaffne naredio pokolj novih kršćana u Mannaru. Šest stotina ih je umrlo za vjeru, a ostali su pobjegli u brda. Tako je postalo šest stotina mučenika za vjeru. Franjo im je pokušao pomoći, javio je svom prijatelju guverneru Martinu Affonsu, kako bi im se nekako pomoglo.
Sv. Franjo je onda otputovao u Cochin i Gou. Borio se prvenstveno za siromašne, bolesne i sve koji su u nevolji. Za života su ga zvali sveti Pater. U Indiji ga časte svi: kršćani, hinduisti, muslimani i budisti. Deset je godina navješćivao Evanđelje u Indiji i Japanu, a želio je pokrstiti i Kinu.
Častio je Isusa, Mariju i sv. Tomu apostola. Umro je na kineskom otoku San Čao 1552. godine, u 46. godini života. Tijelo mu je u Goi, a desna ruka, kojom je blagoslivljao, je u crkvi Al Gesu u Rimu. Proglašen je zaštitnikom svih misija sa sv. Malom Terezijom 1927. godine. Spomendan mu je 3. prosinca.