Sveta Katarina Aleksandrijska, omiljena svetica, djevica i mučenica. Njezino je čašćenje rašireno i na Istoku i na Zapadu. Rođena je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Prema predaji potječe iz ugledne plemićke obitelji. Poznata je po iznimnoj ljepoti, učenosti i mudrosti. Neki kršćanski pustinjak poučio ju je kršćanstvu i pokrstio.

Car Maksimin je naredio da svi stanovnici Aleksandrije moraju doći u hram i žrtvo­vati idolima. Katarina je također došla u hram, usprotivila se caru i po­zvala kršćane da se ne žrtvuju idolima i neka se suprotstave carevoj naredbi, a samom je caru prigovorila: „Zašto mučiš ljude čašćenjem idola?  Spoznaj pravoga Boga, Stvoritelja svemira i njegova jedinoga Sina Isusa Krista, koji je svojim križem ljude oslobodio pakla!” Car je naredio neka je nakon žrtvovanja dovedu k njemu u palaču. Tu je car sve moguće pokušao kako bi pridobio njezinu naklonost. Pozvao je pedesetoricu najučenijih filozofa i govornika svoga carstva da pokušaju pobiti njezinu nauku i  pridobiti je za  poganstvo, a sam joj je obećao veliku nagradu i ponudio ženidbu. Katarina je svojom mudrošću, odvažnošću i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila na svoju stranu mudrace koji rasvijetljeni milošću, obratiše se na   kršćanstvo. Tada ju je car dao zatvoriti i mučati; a kad Katarina nije popustila ni u tim kušnjama, naredi neka je rasijeku kotačem načičkanim bodežima. No, kotač se raspao. Tada su je odveli izvan grada i odrubili joj glavu, a anđeli su tijelo prenijeli na goru Sinaj i tamo ga pokopali. Na tom mjestu podignut je kasnije glasoviti samostan svete Katarine koji postoji još i danas. Svetu Katarinu prikazuju kao plemkinju, okruženu ružama, s palmom u ruci i s kotačem načičkanim bo­dežima, ili njezine zaruke s Kristom. Zaštitnica je djevojaka, teologa, studenata, učitelja i filozofa.

Uz spomendan sv. Katarine vežu se uzrečice: Sv. Kata, snijeg za vrata! Katarina skoči van, do Božića mjesec dan!

Sretan imendan slavljenicama!