U radosnom iščekivanju dolaska našega Gospodina, razmišljajmo o riječima proroka Izaije:

„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg“ (Iz 11,1-2).

Ovaj tekst donosi sliku koja na prvi pogled možda ne izgleda svečano, sliku beživotnog panja iz kojega kao da je iščezao život. No, Izaijino proroštvo o mladici koja će isklijati iz te tamne i neugledne crvotočine želi reći da Bog započinje nešto novo upravo kada sve izgleda slomljeno i kad ponestaje nade u kraljevstvu Izraela.

1. Rasti tamo gdje te je Bog posadio

Izaija nas slikom panja upoznaje s ostacima nečega što je nekad bilo veliko. On konkretno misli na kraljevstvo Izraela, ali to može biti bilo što u našem životu i životu Crkve. Na mjestu panja sigurno su bile grane pune života koje su davale plod i hlad.

Sad je ostao samo rez, rana, tihi znak da je tu nekoć bilo nešto živo. Međutim, iz toga panja klija mladica. Život se ne da zaustaviti. Božji plan se ne prekida, samo se tiho nastavlja.

Možda se i vi koji ste na putu svećeničkoga poziva ponekad osjećate kao da ničete iz nečega beživotnog, kao da stojite na početku nečega čemu ne vidite plodova i ne slutite snagu koju nosite.

No, zapamtite da Bog od vas ne traži žetvu, a da vas prije ne učvrsti duboko u korijenu.

Vaš boravak u sjemeništu nije neka pauza, čekaonica, vrijeme u zagradama, privremeno skrovište od „pravoga života“. Vaš život sada i ovdje, u molitvi, učenju, poslušnosti, zajedništvu plodno je tlo u koje Bog sadi i koje njeguje. Stoga rastite gdje vas je Bog posadio.

Možda ste imali drugačije planove. Možda su vaši prijatelji otišli drugim putem. Možda vam je ponekad teško. No, ako vas je Bog ovdje posadio, onda želi da upravo ovdje puštate korijenje koje će izdržati vjetrove budućnosti. Božje ste mladice, koje niču iz ove drevne ustanove na Šalati.

Sve što trebate za rast, Bog ovdje već daje.

Zanimljivo je da mladice rastu tiho i neprimjetno, ali nezaustavljivo. Ne čekaju da ih se prepozna. One jednostavno rastu. To je vaš zadatak sada. Ne čekajte idealne uvjete. Ne čekajte da sve bude savršeno. Rastite u poslušnosti, u poniznosti, rastite u strpljivosti. Rastite kao učenici i braća. Rastite u vjeri.

I zapamtite, ne uspoređujte se s drugima. Svaka mladica raste svojim tempom. Netko će kasnije procvjetati, netko ranije. Bitno je da ostanete ukorijenjeni. U molitvi. U Riječi. U Euharistiji. U zajedništvu s Gospodinom.

Dragi sjemeništarče, ako si vjeran tamo gdje si posađen, donijet ćeš mnogo roda, u svoje vrijeme. Isus kaže: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,5).

Danas te Gospodin ne poziva na razmišljanje gdje bi možda rastao bolje, nego te poziva da se s povjerenjem predaš njegovoj ruci koja te posadila. Budi mladica nade ovdje, sada i na ovaj način. 

2. Duh Sveti daje snagu za svaki dan

Izaija zatim opisuje budućnost mladice koja je zapravo Krist, obećani Mesija. Za njega kaže: „Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg“ (Iz 11,2).

Ovih šest darova Duha Svetoga, koji će kasnije postati temelj katoličke kateheze o darovima Duha Svetoga, nisu teološki ukras. Oni su gorivo za rast. Oni su oruđe kojim Sijač pomaže kako bi mladica izdržala sušu, vjetrove, nesigurnost i rasla prema plodu.

Možda ste pomislili da ćete u sjemeništu uvijek osjećati snagu, jasnoću, gorljivost. A onda dođe dan kad se osjećate suho, zbunjeno, možda i prazno. I upravo tada Duh Sveti nastupa tiho, u tišini koja vas jača iznutra.

On nastupa kao Duh mudrosti i razuma u danima kad ne znate kako odlučiti, kad imate puno informacija, ali malo jasnoće. Nastupa kao Duh savjeta i jakosti, u danima kad vam je teško, kad ne znate kome se povjeriti, kad trebate ostati mirni i ustrajni. Nastupa kao Duh znanja i straha Gospodnjega u danima kad vas zavede oholost, kad mislite da znate bolje, kad vam ponestane svete poniznosti.

Ovi darovi nisu teorija. Oni su vaši već sada. Duh Sveti vam je dan na krštenju, osnažen na krizmi, i svaki put kad molite iskreno, on dolazi. Kad vam se ne da ustati na zornicu, on vas potiče. Kad vas netko razočara, on je utjeha. Kad ne znate kako moliti, on vas poučava u tišini.

Duh Sveti djeluje poput korijena, nevidljivo, u dubini, ali bitno. Snaga koju daje jest nebeski dar. Vaše je da ostanete otvoreni, ponizni, iskreni, a njegovo je da daje plod.

Dragi sjemeništarče, nemoj živjeti bez Duha! Svaki dan traži njegovu prisutnost i mudrost. Moli prije učenja. Daj mu prostor u tišini kapelice. Pročitaj jedan redak Svetoga Pisma i pusti ga da govori.

Gdje Duh Gospodnji prebiva, tu je sloboda, tu je mir, tu je snaga.

Budi mladica hranjena Duhom Božjim. Budi svjestan da ne živiš više sebi, nego da Krist živi u tebi (usp. Gal 2,20). Kad padneš, on te podiže. Kad se bojiš, on te osnažuje. Kad se izgubiš, on te vodi. Nisi prepušten sam sebi jer Duh Božji počiva na tebi.

3. Tvoja vjernost zalog je budućega mira

Kad Izaija opisuje što će se dogoditi kad mladica uzraste, ne piše o vojnoj sili, o političkoj dominaciji, ni o spektakularnim čudima. Piše o miru, o svijetu u kojem će vuk prebivati s janjetom, a dijete će ih voditi.  Piše o svijetu u kojem više nema štete ni zla i u kojemu će se zemlja „ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora“ (Iz 11,6-9).

To je vizija svijeta kako ga Bog zamišlja. I evo ključne stvari: sve to počinje s jednom mladicom. S nečim što ljudi lako mogu previdjeti i uništiti. S nečim što se pojavljuje skromno, tiho, gotovo neprimjetno, ali je posvećeno i važno.

Možda vam se čini da vaša vjernost u sjemeništu ne znači puno, da je vaša molitva nebitna, a vaše borbe s umorom, s kolegama, s unutarnjim sumnjama Bogu nevidljive.

No znajte, u Božjim očima, vaše „da“ ima posljedice koje sežu daleko u budućnost.

Mnogi biskupi, svećenici, misionari, mučenici, jednom su bili sjemeništarci. Njihova vjernost u malim stvarima pripremala je put velikim djelima. I vaši životi u ovim sjemenišnim prostorima i školskim klupama već sada oblikuju budućnost Crkve.

Zato ne podcjenjujte snagu vjernosti. Ne zanemarite vaš tihi odaziv na Božji poziv, pristanak koji ste dali u tišini srca. Tamo je Bog prisutan i prima vašu poniznu svakodnevicu te od nje stvara temelj novoga svijeta.

Zamislite Crkvu 2050. godine. Hoće li imati pastire koji mole, koji u poslušnosti nasljeduju Krista? To ovisi o vama danas.

Kao što je mladica iz panja Jišajeva donijela plod mira, tako ste i vi pozvani biti nositelji toga mira. U školi. U obitelji. U zajednici. U budućoj župi. Vaši životi mogu biti prostor gdje vuk i janje ne ratuju, gdje se ljudi ne boje istine, gdje kraljuje Krist.

Dragi sjemeništarče, ne zaboravi: mir nije samo odsutnost rata. Mir je prisutnost Božje pravednosti, ljubavi i istine. Kad živiš čisto, kad moliš iskreno, kad opraštaš, kad ostaneš vjeran u kušnji, ti stvaraš taj mir. Tvoj život, jer je darovan Bogu, ima snagu preobraziti svijet.

Budi mladica koja nosi mir. Budi vjernik koji zna: ono što danas činim u vjernosti, sutra će uroditi plodom koji ni ne mogu zamisliti jer u Božjim rukama i ono malo kruha postaje dovoljno da nahrani mnoštvo.

Možda još ne znaš točno kamo te Bog vodi. Možda se ponekad pitaš jesi li dovoljno sposoban, dovoljno duhovan, dovoljno jak.

No, zapamti da Bog traži od tebe da budeš njegov i da budeš vjeran. Traži da rasteš tamo gdje te posadio i da vjeruješ kako iz tvog pristanka na Božji poziv može izrasti veliki plod.

Iz panja Jišajeva niknula je mladica. Ta mladica je Isus Krist, Spasitelj svijeta. On zna što znači započeti život u skromnosti, rasti u tišini, u poslušnosti, u nevidljivosti. I danas ti kaže: „Ti si moja mladica. I ti imaš važno mjesto u mojem planu spasenja.“

Homilija zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše upućena na misi zornici 2. prosinca u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu.