Vozim se tramvajem pa imam vremena razmišljati i tipkati.

Vidjela sam jednu osobu kako nosi vrećicu s mandarinama pa sam se sjetila jedne crtice iz života… Kćer i prijateljica šetale su pored škole prije početka nastave i pronašle 20 kuna.

Uzele su novac i odnijele u školu pa ih je njihova učiteljica uputila da odu ravnateljici i prijave nalazak novca.

Ravnateljica je na školski razglas dala informaciju da je pronađen neki novac ali nije govorila detalje…no, pronašlo se dijete koje je izgubilo novčanicu.

Rekli bismo da 20 kuna nije puno…ali sjećam se kad smo razgovarali s djetetom, ispričala nam je kako je razmišljala da je to možda nekome bilo za neku ulaznicu ili autobus, ili za kupiti hranu za školu…i osobi koja je izgubila taj novac – to je puno.

Uostalom, zašto bi uzele sebi nešto što im ne pripada.

Slažem se i bila sam ponosna na nju i prijateljicu!

Slušale su savjest i nisu se dale nagovoriti na nešto treće.

A mogle su otići u trgovinu i počastiti se slatkišima na tuđi račun. Međutim, nisu razmišljale da prvo ugrabe sebi već brinule da se novac vrati kome pripada.

Uf, neće im biti lako u ovom svijetu… ali barem će mirno spavati jer slatko se spava kad je savjest u miru.

Uostalom, ne odgajamo dijete da se stopi s gomilom i da se boji neistomišljenika već bude svoja i živi prema savjesti. Sjećam se da sam par dana prije te njezine priče kako su pronašle 20 kuna, ja pronašla 10 kuna na ulici pa kupila mandarine i podijelila. I nije to ništa posebno…10 ili 20 kn ne spašavaju svijet.

Rekli bi svi kako je to “sitniš”. I jest sitniš, posebno danas kad te kune preračunamo u eure… Ali nije ovdje najvažnija novčanica od 20 kuna već karakter.

Te male odluke određuju tko smo.

Važno je ne pokleknuti pred očekivanjima “gomile” i atmosfere u društvu i ostati poslušan svojoj savjesti. I raditi na tome da gradiš bolji svijet, i svojim riječima i djelima.

Svijet ponekad bude grub, ali ovakve sitnice čine ga boljim. I zato je važno ne odustati bez obzira na poteškoće i glasove gomile, podsmjehe, kritike “publike” koja te promatra u susjedstvu…u tramvaju…na radnom mjestu…u familiji…ma bilo gdje…

Smatram da je važno biti poslušan svojoj savjesti jer tu je i tvoja hrabrost i sloboda.

Ovakve sitnice i geste dobrote neće napraviti revoluciju i odjednom promijeniti svijet, ali te sitnice mijenjaju osobu koja tako čini i živi – a to je već početak svakog boljeg svijeta.