Prigodom apostolskog putovanja pape Lava XIV. u Tursku i Libanon, podsjećamo na Knjigu Otkrivenja i poruke upućene sedmerim Crkvama u Maloj Aziji, na prostoru današnje Turske. Ondje je nakon 20 stoljeća kršćanstvo gotovo posve iščezlo: u zemlji s više od 85 milijuna stanovnika živi samo oko 0.2 % kršćana.
Ipak, poruke upućene prvim biskupijama tadašnjeg svijeta – Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji – ostaju žive. One nisu bile samo opomene i pohvale pojedinim kršćanima 1. stoljeća, nego riječi Duha koje već 20 stoljeća govore cijeloj Crkvi.
Svako od tih sedmerih pisama, zapisanih perom svetog Ivana apostola i evanđelista, razotkriva „duhovni profil“ zajednica, njihove slabosti i snage i nudi put obraćenja.
Dok se papa Lav XIV. priprema zakoračiti u zemlju u kojoj su se nalazile sve ove Crkve, ovo je prigoda da se prisjetimo njihovih poruka i vidimo kako ta mjesta izgledaju.
1. Crkva u Efezu – ohladnjela ljubav
„Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.
Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.“ (Otk 2, 2 – 7)

kuća Djevice Marije kod nekad velikog Efeza / Foto: Depositphotos

selo Sirince blizu ruševina Efeza / Foto: Depositphotos
2. Crkva u Smirni – vjernost u progonu
„Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.
Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.“ (Otk 2, 9 – 11)

ostatci drevne Smirne / Foto: Depositphotos

današnji Izmir / Foto: Depositphotos
3. Crkva u Pergamu – jasno opredjeljenje
„Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.
Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.“ (Otk 2, 13 – 17)

ostatci Pergama blizu današnje Bergame / Foto: Depositphotos

današnja Bergama / Foto: Depositphotos
4. Crkva u Tijatiri – kriva snošljivost
„Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.
Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 2, 19 – 29)

nalazište ostataka Tijatire u današnjem Akhisaru / Foto: Depositphotos

Akhisar / Foto: Wikimedia Commons
5. Crkva u Sardu – prividno kršćanstvo
„Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.
Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 3, 1 – 6)

Artemidin hram u Sardu nalazi se blizu današnjeg Sarta / Foto: Depositphotos

mjesto Sart / Foto: Martin Haeusler/Wikimedia Commons
6. Crkva u Filadelfiji – hrabra izdržljivost
„Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.
Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 3, 8 – 13)

filadelfijska crkva sv. Ivana u današnjem Alaşehiru / Foto: Wikimedia commons

Alaşehir je okružen poljoprivrednim površinama / Foto: Volker Höhfeld/Wikimedia Commons
7. Crkva u Laodiceji – posvjetovnjačenje i mlakost
„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: ‚Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!‘ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 3, 15 – 22).

ostatci crkve u Laodiceji nadomak današnjeg Denizlija / Foto: Depositphotos

grad Denizli / Foto: A.Savin/Wikimedia Commons