Ptice toliko puta, a posebno u svojoj razigranosti i letu, udare o staklo i padnu na pod mrtve. Budući da vrlo brzo lete mašući vješto krilima, pticama se prozirno staklo čini kao sastavni dio neba, ali nerijetko isto staklo za ta mala pernata stvorenja postane bolna prepreka. Prozirno staklo katkad za malene ptice postane čak i smrtonosno. Dok lete prema nebeskim visinama, ta lijepa bića bivaju odjednom zaustavljena u letu.

Slično se događa i s čovjekom.

Naime, iako vjeruje da je nadolazeći prolaz lagan, a let kroz životne situacije ili događaje sasvim običan i svakidašnji, čovjek se iznenada udari i padne. Baš ondje gdje sve izgleda prozirno i jasno kao dan, za pojedinca to mjesto postane zid o kojeg lomi svoje srce, svoje snove, a u konačnici i vlastiti život.

No, ptice udare u staklo jedino kad lete suviše nisko. Stoga, nemoj zaboraviti da je prostranstvo svojstveno samo visinama. Nikad nemoj letjeti ništa manje od onoga gdje ti je dano, gdje vidiš da je sve pregledno. Leti visoko, visoko!

Leti bezbrižno onim prostranstvima u kojima nikad nećeš biti zaustavljen u letu.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika „Naša ognjišta“, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.