Blažena utroba koja te nosila! Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju! (Lk 11, 27, 28)

Liturgija dana (11. listopada):

Prvo čitanje:

Jl 4,12-21

Hvatajte se srpa: ljetina je zrela.

Ovako govori Gospodin:
»Budite se, narodi, stupajte
u Dolinu Jošafat,
jer ću ondje sjesti da sudim
svim okolnim narodima.
Hvatajte se srpa:
ljetina je zrela.
Ustanite, siđite:
tijesak je pun,
prelijevaju se kace,
jer je velika zloća njihova.«
Mnoštvo, mnoštvo
u Dolini Odluke!
Da, blizu je dan Gospodnji
u Dolini Odluke!
Sunce i mjesec pomrčaše,
zvijezde potamnješe.
Gospodin grmi sa Siona,
glas diže iz Jeruzalema;
nebo se i zemlja tresu.
Ali je Gospodin utočište svome narodu
i zaštita sinovima Izraela.
»Znat ćete tada da sam ja Gospodin vaš Bog
što stoluje na Sionu,
svetoj gori svojoj.
Jeruzalem će biti svetište,
tuđinac više neće kroz nj proći.«
Kad dođe taj dan,
kapat će gore moštom,
iz bregova će brizgati mlijeko,
kroza sva korita riječna u Judeji
voda će proteći.
Vrelo će šiknuti iz kuće Gospodnje
da natopi Dolinu sitimsku.
Egipat će opustjeti,
Edom će postati beživotna pustinja
zbog nasilja učinjena sinovima Judinim,
jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji.
Judeja će dovijek biti naseljena,
i Jeruzalem u sva koljena.
Osvetit ću krv njihovu
za koju se nisam još osvetio.
Gospodin će dići Dom svoj na Sionu.

Psalam:

97,1-2.5-6.11-12

Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!

Evanđelje:

Lk 11,27-28

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Vjerujem da su se mnogi od vas slušatelja susreli s nekim oblikom pučkog, narodnog blagoslova koji vam je bio upućen, u stilu: „Blago majci koja te rodila“, „Blago onoj koju ćeš oženiti“ ili nešto slično. Ljudi koji bi na istaknutim pojedincima uočili nešto što ih je oduševljavalo, što je u njihovim očima predstavljalo dobrotu, ljepotu, milinu, od toga ushićenja klicali bi takvim poklicima i upućivali ih tim istim pojedincima.

Osjećaji koji stoje iza takvih poklika više su nekako utemeljeni na vanjskim karakteristikama hvaljenog pojedinca; bilo da se radi o lijepom ponašanju, lijepom načinu govora i ophođenja, možda čak i o fizičkom izgledu te na bilo čemu drugome što u oku promatrača izaziva divljenje.

Ovaj konkretan susret Isusa i žene iz mnoštva događa se nakon što je Isus istjerao đavla iz opsjednutoga i održao pouku o tome kako se čuvati đavolske prepredenosti. Njegovo djelo oslobođenja te mudri savjeti potaknuli su jednu ženu koja mu je uputila ovaj pučki blagoslov. Isusov odgovor vezan je na prethodni kontekst i odnosi se na sve ono što je pred okupljenima netom prije izrekao i učinio. Ovaj put, kao i svaki put, on skreće pažnju sa sebe, sa svoje pojave i svoga lika, na ono što govori odnosno navješćuje, dakle na Božju riječ.

Isus ispravlja upućeni blagoslov smatrajući blaženijima od sebe – koji donosi Božju riječ i koji jest sama utjelovljena Riječ – one koji tu riječ slušaju i čuvaju, odnosno primjenjuju u samom činu vjere. Božja riječ nosi spasenjsku silu i zahvaljujući njoj možemo se istrgnuti iz đavolskih zamki i postajati sve blaženiji. Kad je Isus koji zaista jest punina Božanstva i blaženstva, zasjenio svoje porijeklo koliko bismo više mi trebali paziti da nam neke datosti, primjerice primljeni sakramenti kršćanske inicijacije, možda neka služba u Crkvi, ili pak životni poziv, ne budu sami po sebi garancija spasenja.

Bez obzira tko smo i čime se bavimo za svakoga od nas vrijedi ova poruka da nam je za blaženstvo potrebno slušati i izvršavati Božju riječ, Božju volju koju intenzivnim molitvenim životom pomalo otkrivamo.

S druge strane, ove su riječi neki tumačili kao umanjenje zasluga ili dostojanstva Blažene Djevice Marije, koju bi ovim riječima sam njen Sin stavljao u neki niži položaj. No ove riječi ne govore o nekoj takvoj mariologiji nego se shvaćaju kao ispravak upućenog blagoslova da bi okupljenim ljudima Isus još jednom naglasio da bit otkupiteljskog nasljedovanja leži u slušanju i ostvarivanju Božje riječi.

Marija kad sebe naziva blaženom u svom hvalospjevu Bogu „Veliča duša moja Gospodina“, kojeg sv. Luka također donosi, to blaženstvo ukorjenjuje u veličanstvenim Božjim djelima koje je ona, kao ponizna službenica, prihvatila. Tim više, što je svojim pristajanjem na Božju riječ svijetu donijela spasenje, možemo je i trebamo nazivati Blaženom.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral