Gledat ćete anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega. (Iv 1, 51)

Liturgija dana (29. rujna):

Prvo čitanje:

Dn 7,9-10.13.14 (ili:Otk 12,7-12a)

Tisuću tisuća služahu njemu.

Gledah:
Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
mirijade stajahu pred njim.
Gledah u noćnim viđenjima
i gle s oblacima nebeskim dolazi
kao Sin Čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bi predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna,
nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo vječno,
nikada propasti neće.

ili: Otk 12, 7-12a

Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem.

Nasta rat na nebu:
Mihael i njegovi anđeli
zarate se sa Zmajem.
Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,
ali ne nadvlada.
I ne bijaše im više mjesta na nebu.
Zbačen je Zmaj veliki,
stara zmija –
imenom Đavao, Sotona,
zavodnik svega svijeta.
Bačen je na zemlju,
a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
I začujem glas na nebu silan:
»Sada nasta spasenje i snaga
i kraljevstvo Boga našega
i vlast Pomazanika njegova!
Jer zbačen je tužitelj braće naše
koji ih je dan i noć optuživao
pred Bogom našim.
Ali oni pobijediše krvlju Jaganjčevom
i riječju svoga svjedočanstva:
nisu ljubili života svoga –
sve do smrti.
Zato veselite se, nebesa
i svi nebesnici!«

Psalam:

138,1-5

Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost
jer si nadasve uzveličao obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Evanđelje:

Iv 1,47-51

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Danijel Katačić, župnik u Đurđinu i dekan:

Dragi vjernici, današnje evanđelje u prvi plan pred nas stavlja lik Natanaela. Po onome što o njemu možemo doznati iz evanđelja jest da je on “istinski Izraelac u kome nema prijevare”. Što bi to značilo? Natanael je očito bio pobožan čovjek koji je poznavao Zakon i njega se držao. Također poput svakog pobožnog Židova onoga vremena i Natanael je zasigrno znao sva proroštva o dolasku Mesije te ga budna srca i iščekivao. Jednom dok je sjedio pod smokvom, potražio ga je brat Filip te mu navijestio da je Mesija pronađen, Mesija tu, pojavio se. Sada nam se otkriva Natanael kao čovjek svete sumnje. On kao osoba koja je pomno osluškivala riječi Pisma te znala židovske predaje sumnja da Mesija može doći iz Nazareta. Nazaret i cijela ta pokrajina nemaju dobru reputaciju u narodu. No ono što nam je ovdje važno jest da je Natanael spreman na preispitivanje svojih stavova. On se odaziva na Filipov poziv i odlazi vidjeti Mesiju. Sada se događa susret o kojemu nam govori današnje evanđelje. Susreću se Isus i Natanael. Ovaj susret mijenja Natanaelove stavove i jer je bio čovjek poniznosti spreman je odbaciti krivu sliku Mesije koju je u sebi izgradio te priznati Isusa Sinom Božjim. Natanael ponizno priznaje da iz Nazareta ipak može doći ne samo Mesija kao kralj Izraelov nego i kao Sin Božji.

Dvije stvari možemo usvojiti iz današnjeg evanđelja za naš osobni život. Prvo biti spreman sumnjati i preispitivati svoje stavove koje smo izgradili o nekome, biti spreman priznati da si pogriješio u prosuđivanju i ponizno priznati da je drugi u pravu. I druga stvar je naše posredovanje u susretu između Boga i čovjeka. Potrudimo se i mi poput Filipa dovesti Isusu one do kojih nam je stalo. To možemo učiniti prije svega primjerom svoga života i molitvom za obraćenje grešnika.

Današnje evanđelje završava slikom anđela koji uzlaze i silaze nad prijestolje Sina Čovječjega. Ta slika podsjeća nas da danas slavimo blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela. Svaki od trojice arkanđela ima svoje važno mjesto u Svetom pismu, a također i njihova imena imaju popratno duboko značenje. Tako Mihael znači “Tko je kao Bog?”, Gabriel “Božji glasnik” ili “Božja snaga”, a Rafael “Bog liječi”. Kako to redovito pronalazimo u Svetom pismu, i ovdje su imena usko povezana s načinom djelovanja tih vrhovnih anđela koji imaju posebne zadatke. Oni djeluju i danas – brane nas od zla, donose nam radosne vijesti i liječe od tjelesne i duhovne sljepoće. Zazivajmo ih često u svojoj molitvi kako bi nas zaštitili. Amen.