Unatoč ograničenim mjerama kretanja s obzirom na pandemiju koronoavirusa Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje nije zatvorio svoja vrata uz pravila kojih se svi moraju strogo pridržavati. Preporuka su individualni obilasci, a Park nudi i mogućnost otkrivanja njegovih prirodnih ljepota e-biciklima.

Gorsko-planinski masiv Žumberačkog i Samoborskog gorja jedan je od najrjeđe naseljenih prostora u Hrvatskoj. Kroz tisućljeća prisutnosti njegovi stanovnici čuvaju ravnotežu krajobraza tradicionalnih sela, pašnjaka i polja, koja skladno nadopunjuju nepregledna šumska prostranstva. Veliko bogatstvo flore i faune, geološke osobitosti te vrijedni arheološki nalazi privlače brojne izletnike, planinare i zaljubljenike u prirodu. Prve obronke Parka prirode Žumberak–Samoborsko gorje „čuvaju“ zidine samoborskog i okićkog Starog grada, a na zapadu obližnji ozaljski Stari grad. Na sjeveru je Park određen državnom granicom sa Slovenijom dok na jugu njegovo gorsko područje postupno prelazi u nizinsko Pokuplje.

Veliki Dol / PP Žumberak – Samoborsko gorje / Foto: Grad Samobor /

U Parku se prožimaju dinarska, alpska i panonska obilježja. Krški oblici dinarsko su „lice“ Parka, alpski su strmi i oštri planinski grebeni, a panonski izgled zahvaljuje valovitim pobrđima. Najviši planinski greben nalazi se uz sjevernu granicu Parka. Zbog teže pristupačnosti utjecaj čovjeka je minimalan pa je ovaj dio Parka ostao najbliži svom izvornom obliku. Njegov središnji dio stepenasto se spušta prema jugu, u njemu se izmenjuju brežuljci, zaravnjena polja i usječene doline vodotoka, kao što su kanjon Kupčine i Slapnice. Tu je smješten najveći broj seoskih naselja. Samoborsko gorje čini njegov istočni dio te se svojim krajolikom ističe brojnim vinogradima i otvorenim pogledima na krajolik. Zapadni dio Parka najslabije je naseljen i u njemu prevladavaju šume.

PP Žumberak – Samoborsko gorje / Foto: PP Žumberak – Samoborsko gorje

Travnjačke površine Parka prirode Žumberak-Samobarsko gorje na metru četvornom obiluju s i do četrdeset biljnih vrsta. Značajan lokalitet je vlažno stanište uz potok Jarak – cret s čak 74 biljne vrste među kojima vrijedi spomenuti šest rijetkih vrsta orhideja te biljku mesožderku planinsku tusticu. Na području cijelog Parka zabilježeno je čak 38 vrsta orhideja. Šumskim prostorom dominiraju bukove šume, dok na toplijim dijelovima obronaka raste i hrast medunac te crni grab. U Parku je zabilježeno čak 377 vrsta gljiva među kojima je i sivosmeđa puževica, koja se nalazi na Crvenom popisu gljiva Hrvatske te na popisu globalno ugroženih vrsta.

Pri kretanju PP Žumberak-Samoborsko gorje mogućnost susreta s velikim zvijerima, medvjedom ili vukom vrlo je mala, ipak, dobro je biti u skupini i glasno pričati ili proizvoditi glasne zvukove. Tijekom boravka u Parku mogu se susresti brojni mali sisavci, vodozemci, gmazovi i beskralješnjaci, na primjer rijetki crni daždevnjak. Svoj dom u njemu ima i 110 ptičjih vrsta, između ostalih i grabljivice kao jastreb kokošar te ptice nastanjene uz potoke, vodenkos i gorska pliska. Krš zahvaća čak 90 posto površine Parka. Susreću se razne krške forme: ponikve, uvale i slijepe doline.

Zanimljivo je i podzemlje Parka, istraženo je oko 140 speleoloških pojava. Najdublja špilja Dolača duboka je 155 metara, a dugačka 1262 metra. Najduža špilja je Provala s topografski snimljenih 1862 metara kanala.

Dolina potoka Slapnice posebno je atraktivna za posjet. Potok je dobio ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom u dužini deset kilometara. U neposrednoj blizini su i dva slapa. Prvi, Vranjački slap, optočen je sedrom – „živom” stijenom koja i danas nastaje. Nešto uzvodnije nalazi se slap Brisalo – jedan od najviših slapova Parka prirode niz koji se voda obrušava u bistro jezerce. Najviši slap u Parku je Sopotski slap u Sošicama s padom od čak 40 metara.

Sopotski slap / Foto: PP Žumberak – Samoborsko gorje /

Najviši vrh Žumberačke gore, ali i cijele sjeverozapadne Hrvatske, Sveta Gera s visinom od 1178 m, izdaleka je uočljiv po visokom telekomunikacijskom tornju postavljenom 1984. godine. Nalazi se uza samu granicu sa Slovenijom, a okružen je gustom šumom i gorskim livadama Kaštanice. Šumski proplanak na vrhu mjesto je gdje su se nekoć održavale narodne veselice i stočni sajmovi, danas je pak rado posjećeno odredište brojnih planinara i hodočasnika.

Još od 1994. godine, već tradicionalno, posljednje nedjelje u mjesecu siječnju održava zimski planinarski pohod iz Sošica na Sv. Geru s liturgijskim slavljem kod ostataka grkokatoličke kapele Sv. Ilije Proroka, sagrađene u 16. stoljeću. Proštenje se održava prve nedjelje nakon blagdana Sv. Ilije. Početkom 90-ih godina prošloga stoljeća obavljena su arheološka istraživanja te su ostaci kamene crkve zaštićeni drvenim pokrovom, unutar kapele nalazi se i malo planinarsko sklonište. Sa slovenske strane stoje ostaci crkvice Sv. Jere. Zanimljivo je da državna granica prolazi točno sredinom između ostataka dviju crkvica.

Zanimljiva crtica – Sveta Gera zaštitnica je poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika. Kip Sv. Gere iz istoimene crkvice, izrađen od lipova drveta, čuva se u Dolenjskom muzeju u Novom Mestu. U predjelu Kuti raste “Kraljica bukva”, primjerak bukve s najravnijim stablom u Europi! Planinarska staza od Sošica do Svete Gere prvi je put markirana davne 1889. godine!

Sveta Gera / Foto: PP Žumberak – Samoborsko gorje /

Japetić je, sa svojih 879 metara nadmorske visine, najviši vrh Samoborskog gorja. Za vedrih dana vidik odatle seže od vrhova gorske Hrvatske do Triglava. Alpinisti, ali i zaljubljenici u povijesna zdanja, nerijetko za svoje putničko odredište biraju vrletni Okić, na čijem vrhu nalazimo jedan od najstarijih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj.

Pri usponu na stari grad Okić budite oprezni za toplih i sunčanih dana, nije rijetkost susresti zmiju otrovnicu. Viša i čvrsta obuća dobra su zaštita uz oprez kad oslonac tražite na kamenu ili rukom dotičete niže grane stabala ili grmova.

Jeste li znali  – U povijesti planinarstva ovaj je prostor zapisan kao mjesto prvog alpinističkog uspona, poznata ilirka Dragojla Jarnević uspela se južnom stjenovitom stranom na vrh Okića. Prvi organizirani planinarski uspon također se dogodio ovdje, davne 1875. na Oštrc i Plešivicu.

Park prirode Žumberak Samoborsko gorje premrežen je s oko 350 kilometara planinarskih staza. Za ljepote krajolika i atraktivne ture nisu prikraćeni ni biciklisti jer ima preko 200 kilometara biciklističkih staza. Preporučeno vrijeme za biciklizam na svim stazama jest od travnja do listopada. Staze su kvalitetne, kombinacija asfalta i makadama, s mnogo mjesta za moguću okrijepu.

Ljubitelji povijesne baštine svakako trebaju posjetiti Arheološki park u Budinjaku – ostatke starih utvrđenih gradova kao što su Tuščak, Lipovac i Stari grad Žumberak.

U Parku postoje i dva letilišta  za paraglajdere i letače – Japetić i Plešivica. Na Japetiću je poletište dugačko i prostrano, pogodno i za početnike. Do starta na vrhu Plešivice dolazi se planinarskim putem, a poletište je samo za iskusne letače.

Čak je 88 planinarskih staza u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. S obzirom na zahtjevnost uspona može se birati od laganih do teških staza. Ponuda smještaja i ugostiteljskih usluga razgranata je, tu su planinarske kuće, OPG-ovi seoskog turizma, apartmana i hostela. Ugostiteljski objekti nude uglavnom lokalnu gastronomiju. Preporuka je provjeriti dostupnost i radno vrijeme, jer se neki objekti otvaraju uz prethodnu najavu.

Napominjemo da su još uvijek na snazi izvanredne mjere vezane uz pandemiju koronavirusa pa su svi objekti za sada zatvoreni za posjetu.

PP Žumberak-Samoborsko gorje / Foto: Grad Samobor /

Eko kutak

Zahvaljujući nižim cijenama, izdržljivijim baterijama, sve većem broju punionica i novim modelima, sve je veći broj električnih automobila u zemljama Europske unije. Rast je tako brz da su e-vozila počela preuzimati udjele benzincima i dizelašima. Kao najvažnije razloge za kupnju električnog vozila stručnjaci ističu manju potrošnju po kilometru, niže troškove održavanja, tihu vožnju te smanjenje emisije ugljičnog monoksida. Ovisno o državi, moguća je i porezna olakšica kod kupnje električnog automobila. Postoje dvije osnovne vrste električnih vozila: potpuno električna (s pogonom na baterije ili vodikove gorive ćelije) i hibridi. Potpuno električna vozila u pravilu imaju domet od 125 do 160 kilometara po punjenju, no ta se granica stalno pomiče. Hibridi koriste kombinirani električni i pogon na fosilna goriva. Doseg s električnim pogonom obično je nekih šezdesetak kilometara, nakon čega se vozilo prebacuje na motor s unutarnjim sagorjevanjem.

Emisiju poslušajte ovdje: