Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. (Lk 9, 2)

Liturgija dana (24. rujna):

Prvo čitanje:

Ezr 9,5-9

U ropstvu nas našem nije nikada ostavio Bog naš.

Ja, Ezra, o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Gospodinu, Bogu svome, i rekoh:
»Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave, i grijesi su se naši nagomilali do neba. Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj, i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši – pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Gospodin, Bog naš, milost, i spasi nam Ostatak, i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine, i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu.

Psalam:

Tob 13,2.4.6-8

Velik si, Gospodine, u vijeke!

Blagoslovljen Bog, koji živi u vijeke,
i njegovo kraljevstvo!
Jer on kažnjava i prašta,
dovodi u Podzemlje i odande izvodi,
i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.

Objavljujte njegovu veličinu
uzdižući ga nad sve živo,
jer on je naš Gospod i Bog,
on je naš otac za sve vjekove.

Obratite se k njemu svim srcem svojim
i svom dušom svojom,
da činite pred njim istinu,
i on će se okrenuti k vama,
i neće sakrivati lica svoga od vas.

Gledajte što učini s vama,
na sva ga usta slavite i hvalite,
blagoslivljajte Gospoda pravde
i uzvisujte kralja vjekova.

Ja ga u zemlji progonstva hvalim
i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu.
Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim.
Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas
i milost vam iskazati!

Evanđelje:

Lk 9, 1 – 6

U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.“
Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj, župni vikar u Župi sv. Nikole Tavelića, Zagreb – Kustošija:

U današnjem Evanđelju slušali smo o poslanju Isusovih učenika. Isus je poslao dvanaestoricu da idu po selima i da navještaju radosnu vijest. Tad je poslao svoje najbliže učenika, ali danas on poziva i šalje sve nas, svakog kršćanina da ide po svijetu i naviješta njegovo evanđelje.

To je ono što mi često zaboravimo, da je svaki naš trenutak, svaki razgovor, svaki posao i susret zapravo prilika da u nečiji život donesemo radosnu vijest.

Sigurno je mnogo ljudi koje ćemo danas susreti. Nekima ćemo se radovati, a neke ćemo radije zaobići. Naše je poslanje da nikoga ne zaobilazimo već da svakome svojim životom i ponašanjem možemo pokazati Krista i ono što on čini u našemu životu. Kao i u današnjem evanđelju neće svi prihvatiti ono što im mi želimo prenijeti, ali to nas ne smije obeshrabriti u našemu poslanju.

Moglo bi nas obeshrabriti i to što nemamo dar liječenja ili čudotvorstva koji se spominju u današnjem Evanđelju ili što drugo čime bismo mogli druge oduševiti, ali ni to nas ne smije brinuti.

Nisu svima dani jednaki darovi.

Svi imamo isto poslanje, ali način na koji ga vršimo je različit. Ono što je sigurno jest da je svatko opremljen onim darovima koji su njemu potrebni da bi mogao naviještati Krista u svojoj okolini. Netko će to učiniti po vještini otvorenosti i komunikativnosti, netko će za to iskoristiti svoj humor i snalažljivost, netko će navijestiti evanđelje po svom smirujućem djelovanju i riječima utjehe koje zna izreći i blizinom koju zna pokazati, a netko će to činiti žarkim propovijedanjem i naviještanjem na društvenim mrežama.

Mnogi su načini na koje možemo svoje darove, onakve kakve imamo i koliko ih imamo, staviti u službu Boga i evanđelja. Na kraju, zato smo ih i dobili. Važno je da ih znamo prepoznati i da znamo odvažno odgovoriti na poziv koji nam Bog upućuje i poput dvanaestorice koju je izabrao polako mijenjati našu okolinu i svijet na bolje približavajući se ostvarenju Kristova kraljevstva.