Izraz „lažne vijesti“ ima dugu povijest, ali posebno je postao poznat u posljednjih desetak godina. Toliko je bio popularan da je 2017. proglašen riječju godine. Ipak, stručnjaci ga danas izbjegavaju jer previše pojednostavljuje problem i često se koristi u političke svrhe.
Najpoznatiji primjer je slučaj Donalda Trumpa koji je tim izrazom u svojoj predizbornoj predsjedničkoj kampanji nazivao i točne informacije samo zato što mu nisu odgovarale.
Lažne vijesti su osmišljene s ciljem ostvarivanja profita ili utjecaja na javno mnijenje, pri čemu često oponašaju format i izgled stvarnih medijskih organizacija. No, jedan od ključnih problema s ovim izrazom leži u samoj definiciji vijesti. Naime, prema osnovnim novinarskim načelima, vijest mora biti istinita zbog čega je izraz lažne vijesti proturječan sam sebi, odnosno predstavlja oksimoron.
Zbog spomenutih nedostataka, stručnjaci su se okrenuli preciznijem jeziku, uvodeći izraz „informacijski poremećaj“. Taj konceptualni okvir, koji su razvili Claire Wardle i Hossein Derakhshan, dijeli štetne informacije u tri osnovne kategorije: dezinformacije, nenamjerne pogreške i zlonamjerne informacije.
Dezinformacije se odnose na lažne, neistinite informacije koje su namjerno stvorene i širene s ciljem obmanjivanja ili nanošenja štete, obično radi ekonomske ili političke koristi. S druge strane, nenamjerne pogreške su lažne, neistinite informacije koje nastaju nenamjerno, često zbog pogreške, nedovoljne provjere ili jednostavno zbog neznanja. One se ne šire zato što ih je netko izmislio s lošom namjerom, nego zbog nepažnje ili brzopletosti.
Konačno, treća kategorija su zlonamjerne informacije koje se odnose na istinite informacije koje se dijele s namjerom nanošenja štete, kao što je objavljivanje privatnih ili povjerljivih podataka. Primjeri su objave privatnih e-mailova ili povjerljivih dokumenata. Iako su te informacije istinite, način i trenutak njihova objavljivanja može ozbiljno ugroziti pojedince ili institucije.
Kako ističu Wardle i Derakhshan, širenje netočnih informacija prolazi kroz nekoliko faza. Najprije netko osmisli sadržaj. To može biti pojedinac, organizacija ili grupa ljudi. Zatim se ta informacija oblikuje u tekst, fotografiju ili video i prilagođava medijskom formatu. U sljedećoj fazi ona se objavljuje na internetu, bilo putem internetskih stranica, blogova ili društvenih mreža. Nakon toga dolazi do masovne distribucije – ljudi počinju dijeliti, komentirati i širiti sadržaj dalje. Svaka faza dodatno povećava utjecaj i doseg takvih poruka.
Jedan od najpoznatijih primjera je priča da je papa Franjo podržao Donalda Trumpa, tadašnjeg predsjedničkog kandidata u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je bila u potpunosti izmišljena, proširila se na društvenim mrežama i dosegnula milijune ljudi. Mnogi su u to povjerovali jer je vijest bila oblikovana tako da izgleda kao da potječe iz ozbiljnih medija.
Koliko moćne mogu biti takve poruke pokazao je i slučaj iz makedonskog gradića Velesa u kojem je grupa mladića tijekom američkih predsjedničkih izbora 2016. otkrila da se na izmišljenim vijestima može jako dobro zaraditi. Počeli su izmišljati senzacionalističke članke na engleskom jeziku i objavljivati ih na stranicama koje su izgledale kao pravi portali te na društvenim mrežama. Što je naslov bio šokantniji, to je privukao više tzv. lajkova i dijeljenja. Ovaj je slučaj pokazao da motiv za širenje neistinitih informacija ne mora uvijek biti politički te da vrlo često u pozadini stoji isključivo financijski interes.
Danas je jasno da bilo tko, bilo gdje u svijetu, može proizvesti i širiti dezinformacije koje utječu na političke procese i javno mnijenje u drugim državama.
***
Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.