Apoftegma (grč. ἀπόφϑεγμα) je kratka i sentenciozna izreka. Pustinjski oci poznati su po istovremeno jednostavnim, kratkim i dubokim uputama za duhovni život, tumače pavlini.

Idi, sjedi u svojoj ćeliji

U jednoj priči, mladi brat zamoli Abbu Mojsija da mu progovori riječ, a on odgovori: „Idi, sjedi u svojoj ćeliji (redovnička soba) i tvoja će te ćelija naučiti svemu.“

Komentar:

Pustinjski oci znali su da se najvažnije bitke ne vode u djelovanju, već u ustrajnosti.

Za njih ćelija nije bila bijeg od svijeta, već mjesto suočavanja sa samim sobom – s tjeskobom, iskušenjem, ponosom i obeshrabrenjem.

Tišina i samoća otkrivale su što istinski upravlja srcem. Ono što je naizgled malo – svakodnevna ustrajnost, molitva, tišina – postalo je put preobrazbe. Jer samo oni koji nauče biti sami s Bogom mogu istinski susresti drugu osobu.

Ilustracija / Depositphotos

Tko je to?

U zbirci apoftegmata, Abba Makarije prepričava kako je jednom pronašao lubanju i upitao je: Tko je to? Lubanja je odgovorila da pripada poganskom svećeniku i da sada pati, ali da je zahvaljujući Abba Makarijevim molitvama doživjela neko olakšanje.

Komentar:

U svijetu Pustinjskih otaca, čak i lubanja napuštena u pustinji postaje oruđe objave.

Abba Makarijev susret s glasom pokojnika nije trebao usaditi strah, već potresti ravnodušnost.

Oci su učili da molitva ne poznaje granice vremena ili smrti – može dotaknuti tajne duša skrivene od ljudskog pogleda.

Razmišljanje o sudbini drugih vodi do poniznosti prema vlastitom životu. Jer ako čak i pustinjačka molitva može osvijetliti nečiju tamu, koliko je velika odgovornost onih koji prebivaju pred Bogom u tišini i jednostavnosti?