Vlč. Tomislav Markić svećenik je Zagrebačke nadbiskupije već punih 30 godina. Službu nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu obnaša od 2014., sada već u trećem mandatu.

Kako naše iseljeništvo diše po pitanju duhovnosti, saznala je Josipa Prskalo s portala Katoličkog tjednika.

Sustavna pastoralna skrb za hrvatske iseljenike 

„Budući da smo mi narod višestoljetnog i velikog iseljeničkog obujma, i naša je domovinska Crkva davno pristupila strukturnoj organizaciji hrvatske inozemne pastve te je prema vatikanskim smjernicama osnovano Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu 25. lipnja 1966.“, objasnio je ravnatelj.

Osmi susret hrvatske katoličke mladeži u Calwu

Hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara trenutno ima oko 180 u svijetu.

„Otkako sam preuzeo službu, smanjio se za sedam, a osnovana je tek jedna, razlog tomu leži u činjenici da je to dinamičan proces u sinergiji s prilikama u zajednicama i izvan njih, odnosno sredini u kojoj se nalaze. Na početku su, krajem 19. stoljeća i početkom 20., najbrojnije hrvatske župe osnivane u Sjedinjenim Američkim Državama i njih je jedno vrijeme bilo više od 40“, rekao je vlč. Tomislav.

Posebno je istaknuo ulogu današnje „Hercegovačke franjevačke kustodije za Sjevernu Ameriku, koja uskoro slavi svoju 100. obljetnicu djelovanja“ i „prvu hrvatsku katoličku župu osnovanu još 1894. u Pittsburghu. Tek kasnije, nakon Drugoga svjetskog rata, sve brojniji postaju hrvatski iseljenici u Kanadi, Australiji i Europi gdje se onda osnivaju hrvatske župe i misije.“

Najviše misija djeluje u Njemačkoj, gdje, prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, živi oko pola milijuna Hrvata.

„Najviše misija danas djeluje u zapadnoeuropskim zemljama, a prednjači Njemačka s više od polovice ukupna broja: 95; tu je i Švicarska s 12; Austrija s osam misija; u Skandinaviji je njih šest; tu su nadalje zemlje s po jednom misijom u Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji i Irskoj; po tri su misije u Francuskoj i Sloveniji; a među prekooceanskim zemljama u Sjevernoj Americi imamo 15 župa i misija: u Kanadi 16, u Australiji i Oceaniji 14 centara i misija, u Latinskoj Americi imamo dvije te jednu misiju u Južnoafričkoj Republici.“

Znakovi vremena

Opstanak hrvatskih katoličkih misija i zajednica vezan je uz više čimbenika.

„Prvi od njih je svakako mogućnost naše Crkve u njih poslati dovoljno dobrih i prikladnih svećenika koji bi im služili. Drugi je čimbenik vezan uz brojnost naših iseljenika i dolazak novih, koji u posljednje vrijeme ipak pomalo opada, jer su prilike u domovini u odnosu na Zapadnu Europu objektivno sve povoljnije te se, Bogu hvala, primjećuje i sve veći broj onih koji se vraćaju u svoj zavičaj.“

Osobito su mladi nositelji nade i kršćanskih alternativnih životnih pristupa prema drugim društvenim stvarnostima koje nas okružuju i izazivaju na djelovanje.

Foto: 8. Susret mladih u HKZ Nagold, Freudenstadt i Calw

Osim toga tu su „znakovi vremena s kojima se kao s izazovima susrećemo u našem pastoralu, a to je generalno manja zainteresiranost ljudi za vjerske sadržaje, materijalizam, sve rašireniji životni stil koji nije u skladu s tradicionalnim kršćanskim poimanjem života. No, ima i znakova nade koji se ponegdje javljaju kao odgovor na spomenute izazove. Osobito su mladi nositelji nade i kršćanskih alternativnih životnih pristupa koji se zrcale u jednoj novoj odgovornosti prema stvorenome, prema bližnjemu i prema drugim društvenim stvarnostima koje nas okružuju i izazivaju na djelovanje“, prepričao je svećenik.

„Opstanak“ dijaspore

Vlč. Tomislav ne primjećuje veliku razliku u vrijednostima koje se putem medija i drugačije promoviraju u zemljama Zapada i u domovini.

„Na snazi je snažan konzumerizam te se relativiziraju sve one vrijednosti s kojima smo možda odgojeni i odrasli. Nova vremena postavljaju pred nas nove izazove, a dužnost je i poslanje vjernika djelovati kao kvasac ondje gdje žive te svojim životom svjedočiti kršćanske vrijednosti, ne samo na polju braka i obitelji, nego i rada, gospodarstva, sporta, kulture i u svim porama društva. Nitko se ne može ispričati i osloboditi zadatka i poslanja koga je dobio na krštenju: da svojim životom svjedoči i širi Radosnu vijest o Isusu Kristu koji je živ u svojoj Crkvi i među nama.“

Osmi susret hrvatske katoličke mladeži u Calwu

Ispisivanje iz Crkve

U zemljama poput Njemačke i Austrije, gdje je osobito prisutna hrvatska dijaspora, postoji obveza plaćanja crkvenog poreza. Platno sposobni članovi Crkve izdvajaju 8 – 9 % poreza na dohodak za crkvene potrebe.

„Neki naši vjernici, ne razumijevajući doseg takvih odluka, a želeći uštedjeti nešto novca, prilikom takvih upita ne izjasne se kao katolici kako ne bi morali plaćati crkveni porez. Međutim, doseg takvih kratkovidnih odluka jest doista dalek te takvim nedovoljno promišljenim činima zapravo istupaju iz Katoličke Crkve, iako im to nipošto nije bila prvotna namjera“, objasnio je svećenik.

Dodao je kako „kasnije mnogi takve odluke požale i promijene jer se izlažu brojnim neugodnostima i u zemljama gdje su se iselili, a i u zavičaju kamo stižu službene obavijesti o njihovu istupanju iz Crkve. Nemaju primjerice pravo na crkveni sprovod, ne mogu biti kumovi i mnogo toga drugog što pravno slijedi iz jednog nedovoljno promišljenog čina istupa.“

Kakva je budućnost hrvatskih katoličkih zajednica, misija, župa i centara u inozemstvu?

„U ovih 11 godina koliko vršim ovu službu nisam primijetio da je takva potreba i žeđ [za duhovnom skrbi na materinskom jeziku] naših ljudi u tom smislu opala. Primjećujem s druge strane kako je sve teže pronaći prikladne svećenike, i zbog sve većih zahtjeva takve službe, ali i zbog nešto manjeg broja novih svećenika u našem narodu. I ovim putem stoga apeliram na sve, a posebno na naše čitatelje da u svoje molitve pridodaju i nakanu za nova duhovna zvanja, jer će bez njihova djelovanja biti teže i izazovnije i u domovini i u iseljeništvu“, potaknuo je vlč. Tomislav.