Učinio je to kako bi se susreo s oko 140 hodočasnika iz španjolske biskupije Sigüenza-Guadalajara. Povod je bio priprema za pokornički dan prije bdijenja u Tor Vergati. Od svih tema koje je mogao odabrati podijeliti, odlučio je s njima govoriti o oprostu, a istu je zatim ustupio portalu Rome reports.

To što Rolando govori o oprostu je vrlo značajno. Njegov život nije bio lak. Prognan je iz Nikaragve u siječnju 2024., s grupom svećenika i bogoslova.

Biskup Álvarez uhićen je 2022. te osuđen na 26 godina zatvora jer je javno govorio o progonu s kojim se Crkva u Nikaragvi suočava. Optužen za „zavjeru“ i „izdaju domovine“ proveo je 17 mjeseci prvo u kućnom pritvoru, a zatim u zatvoru. Nakon čega su Sjedinjene Američke Države, Sveta Stolica kroz Državno tajništvo te brojni biskupi i međunarodne organizacije za ljudska prava uspješno ispregovarali njegovo puštanje iz zatvora kao dio skupine od 222 nepravedno zatočena pritvorenika. Od tada boravi u Rimu.

Evo što je biskup rekao o oprostu

Zaista, kažem vam: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole za bilo što, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (usp. Mt 18,19-20).

Bratska opomena, molitva među braćom u prisutnosti Božjoj i ponovno prepoznavanje u izgubljenom prijateljstvu. „Do sedam puta?” A Isusov odgovor, kao i uvijek, ide dalje: „Do sedamdeset puta sedam!”

Oprostiti nije lako jer su naša srca opterećena mržnjom, osvetom, zamjerkama. Tražimo pravdu!

Ali ljudska pravda nikada ne može dosegnuti razinu Božjeg oprosta. Pravda može biti prvi korak, zaustavlja se na patnji, ali ne ide dalje. Oprostiti je nešto drugo. Oprostiti znači prijeći iz patnje u ljubav. Zato nas mržnja, zamjerke i osveta razaraju iznutra.

Suočen s boli i patnjom koju uzrokuju uvrede, oprost se nameće, nudi se Ocu kao „višak” ljubavi, jedine koja može prekinuti lanac zla. Isus nas je naučio opraštati i pokazao nam to primjerom, s križa: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.” Oprostiti znači osloboditi – a „osloboditi” je uvijek teže nego „vezati”.

Oprostiti znači prijeći iz patnje u ljubav

Bog kaže da se priređuje gozba za grešnika koji mu se približava, a sve se zaboravlja. Kad Bog oprašta – on zaboravlja. Zato se oprost nikome ne smije uskratiti.

Neki kažu: „To je Božja bolest.” Nema pamćenje, sposoban je zaboraviti zlo koje smo učinili. Bog zaboravlja zla mnogih grešnika i mnogo zlih djela. Stavlja nas pred sadašnjost i kaže: „Pogledaj sadašnji trenutak i oprosti.”

Kad Bog oprašta – on zaboravlja.

Kad je srce zaraženo mržnjom, osvetom, onim „platit ćeš mi to” – to nije kršćanska riječ. Isusova velikodušnost tjera nas da bez mjere dajemo oprost drugima, kao što kaže: „Ideš na misu?” „Da!” – ali ako se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, najprije se pomiri s njim; nemoj doći k meni na oltar kao da ništa nije bilo – idi i pomiri se s bratom. Dosljednost u ljubavi. Oprostiti. Uvijek oprostiti.

Postoje ljudi koji stalno osuđuju druge, govore loše o drugima, ogovaraju stalno svoje suradnike, truju rodbinu, jer ne opraštaju nešto što im je učinjeno, ili ne opraštaju nešto što su sami učinili. Čini se da je njihovo bogatstvo – govoriti loše o drugima. Sijati duh neopraštanja, živjeti vezan uz zamjerke – i time si postavljaju uvjet za ulazak u Nebo.

Isus nam u prispodobi (usp. Mt 18,23-35) jasno govori: oprostiti.

Neka nas Gospodin nauči toj mudrosti oprosta, koja nije laka. I učinimo jednu stvar: kad idemo na ispovijed, kad primamo sakrament pomirenja, pitajmo se: „Oprostio/la sam?” Ako je odgovor „da”, stvar je riješena. Ako je „ne”, ne dolazi se ispovjediti, jer nisi spreman/na. Tražiti oprost znači znati i oprostiti. To ide zajedno. Ne može se razdvojiti.

Oprost nije riječ, već način života.

Oni koji traže oprost, a sami ne opraštaju, bit će kao onaj čovjek iz prispodobe (usp. Mt 18,32-34). Isti će sud doći i na vas od Oca nebeskoga, ako iz srca ne oprostite svaki svojemu bratu (r. 35). Oprost nije riječ, već način života.

Neka nam Gospodin pomogne razumjeti to i pognuti glavu, da budemo velikodušni u oprostu. Barem oprostiti „iz interesa”. Kako to? Da, oprosti – jer ako ne oprostiš, ni tebi neće biti oprošteno. Barem to. Ali uvijek – uvijek oprost.

Oprost je obnova i preobrazba ako dopustimo da u nama djeluje Onaj u koga vjerujemo.

„Ljubav je veća od grijeha, slabosti, jača i od smrti; to je ljubav koja je uvijek spremna iscijeliti i oprostiti, uvijek spremna izaći u susret izgubljenom sinu. […] A ta objava Božje ljubavi i milosrđa je povijest čovjeka i svijeta – zove se Isus Krist.” (usp. Redemptor hominis, 9.)