Novinarka Informativne katoličke agencije i Hrvatskog katoličkog radija Brankica Lukačević, suradnica i više drugih katoličkih medija, dobitnica je nagrade te priznanja za životno djelo koje je svojim sugrađanima u petak, 16. svibnja, dodijelio grad Slavonski Brod.

Dopisnica HKR-a i IKA-e iz Slavonskog Broda primila je nagradu i priznanje za životno djelo „Zlatna čaplja“ kao zahvalu za dugogodišnji predani novinarski rad. Točnije, za više od 21 godinu ustrajnog praćenja vjerskih događanja te nesebičnog doprinosa u promicanju kršćanskih vrijednosti za dobro pojedinca, obitelji, crkvene i društvene zajednice na ponos grada i građana.

Lukačević je i urednica vjerske stranice u županijskom tjedniku „Posavska Hrvatska“. U ime svih laureata, u prigodi dodijele, rekla je da zahvaljuje „svima koji su prepoznali naše zauzimanje da u svom gradu, svatko na svom području, doprinosimo boljitku grada“.

Brankica Lukačević i gradonačelnik Mirko Duspara / Foto: Marin Kovačević / Posavska Hrvatska

Također je rekla da „iza svih naših nastojanja, zauzimanja, svih naših djela stoji Gospodin, a vidljivo je to bilo za vrijeme Domovinskog rata, za vrijeme veliki poplava, nevremena. Gospodin je čuvao naš grad od većih stradanja“.

Iza svih naših nastojanja, zauzimanja, svih naših djela stoji Gospodin!

U izjavi za IKA-u Brankica Lukačević se prisjetila najtežeg i najljepšeg trenutka u svome novinarskome radu:

„Najljepše mi je u ovom pozivu kad dobijem povratnu informaciju da se ljudi sretni što sam zabilježila neki događaj koji je njima važan, a najteže mi je kad nas katoličke novinare neki na terenu doživljavaju da želimo svojim pisanjem stvoriti neku senzaciju, a nama je jedino važno prenijeti ono dobro, ono pozitivno, što će onoga koji čita ili sluša obogatiti i oplemeniti. To je smisao svega ovoga što radim i to me potiče da ustrajem u svom pozivu.“

Najteže mi je kad nas katoličke novinare neki na terenu doživljavaju da želimo svojim pisanjem stvoriti neku senzaciju.

Za one trenutke kad je umor ipak svlada i kada u zanosu počne malaksati, prisjetila se da joj u tome pomogne prisjećanje na riječi profesora Tomislava Ivančića čiji je i ona bila učenik.

„Rekao nam je da u tim trenucima ti moraš napraviti samo prvi korak, dalje Gospodin čini. ‘Gospodine, evo ja radim za Tebe, pomozi mi, ja više ne mogu, ne znam kako ću.’ I imam stvarno osjećaj da bude dalje dobro, jednostavno providi ti Bog i kreneš dalje i to ide.“

Novinarka i majka svećenika

Rođena je 1956. u Derventi i odrasla je u uzornoj katoličkoj obitelji, od oca Marijana Juričića, čiji je djed došao u taj kraj iz Čitluka, te majke Ive, uz dva brata i sestru pod okriljem franjevaca župe Sv. Marka Evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini.

Nakon završetka gimnazije u Doboju pohađala je Ekonomski fakultet u Zagrebu, a potom 15 godina radila kao ekonomist u glavnom gradu Hrvatske.

Udala se 1984. u Slavonski Brod u komu i danas živi, te je u braku sa suprugom Damirom, koji je inače podrijetlom iz Slatine, rodila dva sina: starijeg fra Mislava, člana Franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, i mlađeg Vedrana.

Inače, 2005. na snimanju jedne emisije u župi Gospe Brze Pomoći primijetila ju je novinarka Hrvatskog katoličkog radija Tanja Popec, sada Maleš i pozvala da bude dopisnica i za HKR.

Iako se opirala i toj ideji, Tanjina upornost se isplatila tako da je postala i ostala dugodišna dopisnica.

Iskrene čestitke našoj Brankici na nagradi za životno djelo. Radujemo se nastavku uspješne suradnje još dugi niz godina!