28. travnja obilježava se godišnjica smrti sv. Ljudevita Montfortskoga, sveca kojeg su mnogi slavili kao jednu od najutjecajnijih osoba novije povijesti. Njegova inspiracija ostala je stalna tijekom protekla tri stoljeća i oblikovala je srca mnogih svetih muškaraca i žena, uključujući sv. Ivana Pavla II.

Montfort je najpoznatiji po svojoj knjizi Prava pobožnost prema Djevici Mariji i po “potpunoj posveti Isusu po Mariji” koju je u njoj predložio. Ivan Pavao II. istaknuo je ovu “potpunu posvetu” u svom papinskom motu, frazi koju je koristio do svoje smrti: “Totus Tuus“. Cijela fraza iz sv. Louisa de Montfort izražena je kao “Totus tuus ego sum, et omnia mea tua sunt. Accipio te in mea omnia. Praebe mihi cor tuum, Maria” (“Pripadam u potpunosti tebi i sve što imam tvoje je. Uzimam te za sve. O Marijo, daj mi svoje srce”).

Sv. Ivan Pavao II. / Duhovnost.net

Ipak, Ivan Pavao II. nije bio jedini svetac ili papa koji je skrenuo pozornost na Montforta i njegova djela. Tijekom proteklih 200 godina, najmanje pet papa izrazilo je svoju zahvalnost Montfortu i potaknulo Crkvu da dublje zaroni u njegovu marijansku duhovnost:

Papa Pio IX. (1846.-1878.) promicao ju je kao jedan od najboljih oblika marijanske pobožnosti i izdao je dekret: „Časni Sluga Božji, Louis Marie Grignion de Montfort, prakticirao je kreposti vjere, nade i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kardinalne kreposti razboritosti, pravde, hrabrosti i umjerenosti, te s njima povezane moralne kreposti, do herojske mjere.“ Pio IX. bio je i papa koji je svečano definirao dogmu o Bezgrešnom začeću.

Papa Lav XIII. (1878.-1903.), poznat kao „Papa krunice“, proglasio je Montforta blaženim 1888. godine, bio je pod velikim utjecajem istinske pobožnosti i odredio je potpuni oprost za one koji su prakticirali Montfortovo marijansko posvećenje. Papa Lav je također napisao ukupno jedanaest enciklika o krunici tijekom svog pontifikata.
Papa sv. Pio X. (1903.-1914.) preuzeo je velik dio Montfortovog marijanskog jezika u svojoj enciklici o Bezgrešnom začeću, Ad diem illum, napisavši: „Budući da po Mariji dolazimo do spoznaje Krista, po Mariji najlakše postižemo i onaj život čiji je Krist izvor i podrijetlo.“ Također je podijelio apostolski blagoslov svima koji čitaju Pravu pobožnost.

Papa Pio XII. (1939.-1958.) kanonizirao je Louisa de Montforta 20. srpnja 1947., gdje je visoko pohvalio novog sveca, rekavši: „[Montfortova] velika tajna privlačenja i davanja duša Isusu bila je njegova odanost Mariji. Sva njegova aktivnost temeljila se na njoj, svo njegovo povjerenje počivalo je u njoj. Nasuprot strogosti, melankoličnom strahu i depresivnom ponosu jansenizma, promicao je sinovsku, povjerljivu, žarku i široku ljubav u djelovanju Marijinog roba.“

Djevica Marija/Foto: Dario Zürchauer

U duhu Montfortove „potpune posvete“ i kao odgovor Gospi Fatimskoj, papa Pio XII. napisao je u Apostolskom pismu kako je „posvetio cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Djevice Bogorodice, [i] na najposebniji način … posvećujemo i sve narode Rusije tom istom Bezgrešnom Srcu.“ Papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.) bio je pod velikim utjecajem Montforta i prepričavao je kako je „mnogo puta i s velikom duhovnom koristi čitao i prečitavao“ Montfortove spise. Također je poticao vjernike da slijede Montfortov primjer, rekavši: „Ponavljajući svaki dan ‘Totus tuus’ i živeći u skladu s njom, može se postići iskustvo Oca u bezgraničnom povjerenju i ljubavi, poslušnost Duhu Svetomu i preobrazba sebe prema slici Kristovoj.“ Montfortove spise je iznova i iznova isticao u mnogim dokumentima koje je napisao o Blaženoj Djevici, pa čak je razmišljao o proglašenju Montforta „učiteljem Crkve“.

Kao što možemo vidjeti kroz primjer ovih pet papa, Montfortova marijanska duhovnost nije izgubila svoju snagu tijekom godina i ostaje za nas put do dubljeg sjedinjenja s Kristom.