“Jako smo sretni što smo dobili priliku surađivati na ovakvom jednom djelu. Potrajalo je možda dulje nego što smo svi mi željeli i očekivali, ali to samo pokazuje koliko nam je bilo stalo da knjiga bude adekvatno napisana, s teološke i filozofske strane, zbog osjetljivosti teme”, istaknuo je na početku don Mihovil Kurkut.

Autor je progovorio o svojim motivima koji su ga potakli da napiše knjigu na ovu tematiku koja je rijetko ili gotovo nikako bila obrađivana u našim medijima:

“Dok sam studirao u inozemstvu, puno sam čitao tamošnje medije koji su se mnogo bavili papinom pobudnicom, vani je nastala prava rasprava, a nas kao da je cijela ta priča malo zaobišla. Prvotna ideja mi je bila napisati samo članak, ali kako se tekst počeo sve više povećavati, shvatio sam da mi je za ovo potrebna knjiga”, istaknuo je Vargić.

Papina pobudnica izazvala je polemike u dijelu katoličke javnosti, ponajviše na mjestima gdje se problematizira pripuštanje pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih, te su četvorica kardinala izrazila svoje neslaganje kroz pet pitanja nazvanih dubia.

“Pobudnica ne mijenja nauk Crkve, već donosi novost u pastoralnom pristupu. Ivan Pavao II. napravio je veliki iskorak prema osobama u neregularnim okolnostima kad je promijenio Kanonsko pravo jer su do tada svi oni koji su bili civilno vjenčani ili živjeli nevjenčani bili direktno isključeni iz Crkve. Ivan Pavao II. kaže da su, makar bili u grijehu, ipak dio zajednice i pozvao ih je da se uključe u život Crkve, a pastire da se brinu o osobama u takvim okolnostima.

Franjo sada radi jedan dodatni korak – on želi otvoriti mogućnost za one parove koji su u neregularnim situacijama, a postoje za to uvjeti da im se otvori mogućnost sakramentalnoga života, ukoliko se ti uvjeti ispune. To ne znači da se sada svim rastavljenima i civilno ponovno vjenčanima otvaraju vrata pričesti, nego se radi o tome da su otvorena vrata pastoralnom razlučivanju na temelju kojega će se utvrditi postoje li uvjeti za pristup sakramentima. Ono što danas prema reakcijama možemo prepoznati, radi se o sukobu između jednostranog objektivizma i određenog subjektivizma, između moralne kazuistike i situacijske etike.

Franjo po Woytilinoj metodi želi da Crkva ‘uprlja ruke’ i priđe svakome čovjeku. Iz tog razloga Pobudnica ne zauzima neko novo dogmatsko stajalište. Smrtni grijeh ostaje taj i tu nema nikakve promjene, no potrebno je vidjeti jesu li u konkretnom slučaju zadovoljene i sve subjektivne okolnosti. Zato Franjo poziva Crkvu da joj pristup bude više majčinski”, poručio je Vargić. 

Don Mihovil Kurkut zaključno je iznio jedno svoje malo „svjedočanstvo“:

“Mnogi svećenici su odbili surađivati s nama na ovom projektu jer se protive pobudnici, a kad sam ih zamolio da javno izlože svoje razloge, da se sučele s onima koji drugačije razmišljaju, to su odbili. Iskreno, i ja sam u prvom trenu bio zatečen Pobudnicom, nakon promišljanja i razgovora s nekom braćom sam odlučio „’zašutjeti i dublje promisliti’. Mislim da ova knjiga napokon daje jake i zdrave argumente na temelju kojih se može razviti i kvalitetna rasprava. Potičem sve zainteresirane da se pokušaju suočiti s ponuđenim argumentima jer mislim da nude dobar odgovor na sva moguća pitanja. Tko zna, možda ova knjiga bude jedan dobar poticaj i našoj mjesnoj Crkvi da malo više i javno progovara o teološkim i pastoralnim temama.”

Najavio je kako će Salesiana u rujnu organizirati debate na ovu temu te da će prvo predstavljanje knjige javnosti biti u ponedjeljak, 17. lipnja u 20 sati u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu.

Bilješka o autoru

Hrvoje Vargić rođen je 1989. godine u Đakovu, gdje je završio osnovnu školu i opću gimnaziju.

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu stekao je bakalaureat iz poslovne ekonomije i magisterij iz ekonomije. Usporedno s upisom magisterija na Ekonomskom fakultetu, upisao je prvu godinu na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (FFRZ), smjer filozofija stekavši bakalaureat iz filozofije, zatim i magisterij. Obranio je magistarski rad Transfenomenološki pristup filozofiji osobe u misli Karola Wojtyłe za što je dobio nagradu Fakultetskoga vijeća za najbolji magistarski rad naraštaja. Tijekom studija dobio je dvije Rektorove nagrade, jedna je od njih bila za znanstveni rad o filozofskoj metodi Karola Wojtyłe. Dva je puta dobio nagradu Fakultetskoga vijeća Fakulteta filozofije i religijskih znanosti za akademski uspjeh.

Na Katoličkom sveučilištu Ivana Pavla II. u Lublinu upisao je doktorski studij pod mentorstvom dr. Alfreda Wierzbickoga, Wojtyłina nasljednika na Katedri za etiku. Priprema doktorsku disertaciju o političkoj filozofiji Dietricha von Hildebranda.

Tri je godine sudjelovao na ljetnom seminaru Phoenix Instituta u Beču gdje je stekao diplomu iz naprednih društvenih, ekonomskih i političkih znanosti. Na tom je institutu bio i asistentom dr. Rodrigu Guerri na kolegiju Uvod u personalizam.

Suautor je knjige Praktični priručnik za Erasmus+, objavljivao je znanstvene i popularne članke iz područja filozofije, politike i religije, izlagao je na više od deset konferencija i simpozija.

Godine 2012. bio je među osnivačima Svjetskoga saveza mladih Hrvatske gdje je bio nacionalnim koordinatorom, potom potpredsjednikom. Jednu je godinu radio u privatnom sektoru na pripremi projekata za ESI fondove.

Trenutačno obnaša dužnost regionalnoga direktora za suradnju nevladine organizacije Svjetskoga saveza mladih Europe (World Youth Alliance Europe).