„Svaki mi je put u pisanju bilo važno ponuditi djeci nešto od riječi Božje, a da to ne bude nekakvo nametanje, nego da kroz priču dijete shvati što eventualno treba ili ne treba“, istaknula je Sonja Tomić na samom početku.

Animalistika u dječjoj književnosti

Uporaba životinjskih likova pomaže djeci lakše razumjeti složene ljudske osobine i moralne lekcije. U dječjoj književnosti animalistika je nezaobilazna i životinje već u najranijoj dobi uzbuđuju i privlače djecu.

Autorica je istaknula da se takvim jednim metaforičkim pristupom može na jednostavniji način prenijeti poruka, čak i neke situacije iz stvarnoga života iz kojega nerijetko crpi nadahnuće, osobito djeci, a da se nitko ne naljuti. „Pisati na taj način jest izazovno, no nije teško“, kazala je Sonja Tomić te dodala da je ovom knjigom nastojala da dijete/čitatelj osjeti da je potrebno da svi budemo za jednoga – za Krista – jer je taj Jedan umro za sve nas (uz djeci blisko geslo: Svi za jednog, jedan za sve) i da nauče nešto više o krepostima, ali kroz njima bliske događaje.

Uporaba životinjskih likova pomaže djeci lakše razumjeti složene ljudske osobine i moralne lekcije

Za naslov knjige Četiri mačketira poslužila je poveznica s djelom Alexandrea Dumasa, Tri mušketira, no kako su likovi mačke – Kac, Mac, Žac i Drac – postali su mačketirima. Činjenica je da su životinje u dječjoj književnosti tekstualni, verbalni i vizualni konstrukti, a ne tek preslike autonomnog i od čovjeka neovisnog životinjskog svijeta. Pisac tu dakle ima slobodu približiti životinju na jedan alegorijski način čovjeku, djetetu, jer te životinje svojim ponašanjem upućuju na osobine ljudi: one govore, svađaju se, opraštaju si, zamjeraju… Tako je i u romanu Četiri mačketira, ali sve je to s jednim višim ciljem: životinje postaju nositelji važnih vrijednosti i poruka.

Foto: Tihomir Turčinović

Radnja je dosta razgranata, puna predivnih zanimljivih zapleta, potom i raspleta te vješto simbolički oblikovanih likova. Osim prva četiri mačketira, tu su i druga četvorica – Trkač, Brkač, Frkač i Mrkač – koji su, barem u dijelu romana, svojevrsni negativci. Na neki način u ovom romanu stoga imamo klasičan motiv borbe dobra i zla, no i ti se likovi na kraju pokazuju u nešto drukčijem svjetlu, upućujući mladim čitateljima konkretnu poruku važnosti ljubavi, prijateljstva, razumijevanja, opraštanja.

Kršćanski motivi i simbolika u romanu

Knjiga Četiri mačketira ima neke elemente klasične bajke: imamo Micu Princezicu i njezinu Sluškicu koja traži princa na bijeloj sabljici, potom bude i zatočena u kulu. Mačketiri mogu i letjeti na svojim sabljicama, Princ od Mačkovije ima kočiju od češnjaka, a i mjesta radnje su bajkovita, od Mačkovije i Mačkistana do Nigdovije, ali ono što izdiže ovu knjigu od same bajke jest njezina simbolika kršćanskih motiva. Moderatorica predstavljanja, Tihana Pšenko Miloš, pročitala je i nekoliko kratkih ulomaka iz knjige, nastojeći približiti publici neke zanimljivosti o specifičnim likovima, stilu pisanja Sonje Tomić i simbolici.

Foto: Tihomir Turčinović

Komentirajući lik Mice Čarobnice, kojim je autorica u knjigu unijela i djeci privlačan element čarobnosti koji se javlja i u bestselerima J. K. Rowling o Harryju Potteru, Sonja Tomić naglašava da je tim likom željela prenijeti djeci poruku da se ništa ne može učiniti „čarobnim štapićem“, nego: „Bit će vam po vašoj Riječi.“ Tim je likom u knjizi aludirala i na neke istočnjačke prakse, no sve u cilju upućivanja na Dobro, odnosno Krista. Još jedan zanimljiv, bajkovit, ali i konkretan lik je Bijeli orao koji je zapravo Zmaj Nedaj. U tom je liku prisutna vrlo snažna vjerska simbolika Duha Svetoga.

– Otkud znaš da sam ubijenu nadu smatrao svojom lozinkom – uščudi se Drac. – Zamalo sam sveznajuć – klikne orao. – Takav je i zmaj Nedaj… pa koliko ima sveznajućih? – Samo Jedan… hoću reći, Trojica: Stvoritelj, Princ i Glas! No oni koje Princ zove prijateljima zamalo su sveznajući jer im on po Glasu kaže što čuje od Stvoritelja. – Znači da nije nevažan taj „zamalo“ – zaključi Drac. – Nijedna riječ nije nevažna – uozbilji se bijeli orao – zato što nijedna ne želi ostati samo zvuk. Svaka želi postati stvarnost! A to znači da se mora paziti što se mijauče.

Na kraju knjige Četiri mačketira autorica je napisala i predivnu poruku mladim čitateljima u kojoj zaokružuje poantu romana, ključnu poruku ljubavi prema bližnjima i pomirenja, otvorenosti prema pomirenju. “Znači da je jedini smisao našega života Ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljubav pisana velikim slovom jer Ona je tvoj izbor kako ćeš se ponašati i što ćeš činiti bližnjima. (…) Ljubav je važnija od svega što možeš misliti, osjećati, željeti, očekivati, izreći, sagraditi ili imati. Zato bez pomirenja ne bismo smjeli ni mise slaviti jer Isus kaže da se prvo moramo izmiriti s braćom koja imaju nešto protiv nas”, zaključuje Sonja Tomić.

Jedini smisao našega života je Ljubav prema Bogu i bližnjemu

Predstavljanje knjige završilo je darivanjem knjiga posjetiteljima, napose djeci koja su tijekom predstavljanja rješavala radni listić s rebusom i kvizom vezanim uz ulomak iz predstavljene knjige. Noć knjige u Kršćanskoj sadašnjosti zaokružena je tako upravo knjigama, koje ostaju u fokusu do 30. travnja uz projekt Knjiga svima i svuda.