Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u nedjelju 2. ožujka misno slavlje u Župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu tijekom kojega je krstio Josipa, deseto dijete obitelji Tominac iz Dugog Sela. Uz zagrebačkog pomoćnog biskupa na misnom slavlju koncelebrirao je župnik Župe sv. a preč. Ivan Valentić.

Najgori oblik licemjerja koji postoji jest primjer čovjeka koji izvana vrši sve zapovijedi i propise, ali njegovo srce zapravo želi drugo.

Osvrnuvši se na pročitani evanđeoski odlomak iz Lukinog evanđelja u kojem Isus govori o slijepcu koji vodi slijepca i brvnu koje drugi vidi u oku brata svojega biskup Gorski naglasio je da najgori oblik licemjerja koji postoji jest primjer čovjeka koji izvana vrši sve zapovijedi i propise, ali njegovo srce zapravo želi drugo, te čim bi se ti zakoni dokinuli, odmah bi to drugo i činio.

Foto: MARIO VITAS

„To znači da on uopće ne vidi vrijednost dobrog života, vrijednost Evanđelja nego je u to uključen zato što se mora.  Braćo i sestre, svjedoci smo toga ne samo kod sebe, u obitelji ili zajednici nego i na svjetskoj sceni kada vidimo neke stvari koje se, iako suprotne našoj naravi toleriraju i smatraju naravnima. Ono što je također mučno s tim licemjerjem jest činjenica da ono ne dopušta rehabilitaciju onih koji su pogriješili, a u takvom društvu oni koji su pogriješili zauvijek nose biljeg zla na sebi. Zanimljivo, kada tog čovjeka sretnemo ili čujemo da se o njemu govori prvo što nam pada napamet o njemu jest ono zlo koje je učinio. U društvenoj i crkvenoj situaciji je li danas uopće moguće dati jednog Petra, Pavla ili Augustina koji su, unatoč svojim padovima postali uzori i svetci kasnije”, upitao je propovjednik.

Zato on želi da pogled s drugih svrnemo na sebe.

Nadalje, govoreći o drugoj razini licemjerja biskup Gorski istaknuo je primjer neprestanog prigovaranja roditelja prema svojoj djeci te se upitao kako bi to dijete odraslo.

„Ono bi bilo nesigurno, frustrirano, nesposobno za donošenje vlastitih odluka jer bi se uvijek u sebi osjećalo krivim. Slična je situacija na radnim mjestima i s radnicima, ili sa našim hrvatskim narodom. Ako se jedan narod stalno okrivljuje onda on gubi samopouzdanje. Ljudi kao da ne vide zašto bi se zauzimali za opće dobro. Braćo i sestre, ako se u vjerskom životu gleda samo slabost osoba onda one gube samopoštovanje. Nije Isus bez razloga izrekao ove rečenice. Imao je pred sobom našu ljudsku narav i posljedice te naravi. Zato on želi da pogled s drugih svrnemo na sebe, a to nam na poseban način govori papa Franjo kojem je u ovim trenutcima itekako potrebna naša pomoć i molitva”, potaknuo je biskup Gorski.

Foto: MARIO VITAS

Propovjednik se osvrnuo i na srce koje je središte svega bića. Riječ je samo plod onoga što je u srcu smišljeno. To znači da u procjenjivanju osoba uopće nismo objektivni. Gledamo kroz unaprijed donesene sudove. „Najvažniji je pogled Evanđelja, pogledajmo se u to ogledalo Evanđelja koje je za nas kršćane jedino mjerodavno. Ne uspoređujmo se s ljudima jer nam apostol Pavao kaže da je mjerilo našeg života i rasta – Isus Krist!”, zaključio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski.

Pogledajmo se u to ogledalo Evanđelja koje je za nas kršćane jedino mjerodavno.

Naposljetku misnoga slavlja župnik preč. Ivan Valentić čestitao je obitelji Tominac i još troje obitelji koji su toga dana krstili svoju djecu, kao i kumovima koji su kao svjedoci stali uz krštenike. Prije završnog blagoslova biskup Gorski posvjedočio je da je nekoć, kada je kardinal Bozanić odredio da biskupi idu krstiti peto ili daljnje dijete tih godina je bilo svega nekoliko takvih prigoda, a prošle godine biskup je spomenuo da je takvih krštenja bilo preko 125, te da su im termini za krštenja rezervirani i po 2 mjeseca unaprijed.

„To govori, braćo i sestre, da je to plod vjere i vidimo koliko su takvi roditelji kao supružnici odgovorni pred Bogom i Crkvom i darovanim životom”.

Na kraju misnoga slavlja biskup Gorski čestitao je obitelji na otvorenosti životu te im uručio prigodan dar Zagrebačke nadbiskupije.