Pozvani na ljubav i odgovornost

Bračna sreća i mir ne dobivaju se kao dar nego se zajednički grade.

Na tom putu, važno je shvatiti „gdje sam ja“ u vlastitom bračnom zajedništvu. Osoba koja postavlja ovo pitanje je ona koja se mijenja. No, ljubav između dvije osobe ne može biti bez osobne svijesti i osobne odgovornosti.

Istočni grijeh je djelomično iskrivio ljudsku narav, pa ljudi traže krivce izvan sebe da ne bi prihvatili svoju odgovornost.

U bračnim odnosima nema mjesta pasivnosti, Bog je čovjeku dao zdrav razum i ima dovoljno povjerenja u njega te očekuje suradničku ruku.

Sposobnost uvažavanja je također važna komponenta za brak. Svatko želi biti voljen, uvažen i slobodan, a poticanjem zdrave obiteljske dinamike i djeca se uče ljubavi, razumijevanju i prihvaćanju.

Foto: Pexels

Kad osoba osvijesti vlastitu odgovornost, može pomoći sama sebi tako da preuzme kormilo i kaže: Dosta pasivnosti! i počne stvarati nešto novo.

Jedno hvala je mala mikrodinamika koja osvježava suosjećajnu ljubav na koju smo mi kao vjernici pozvani.

Potrebno je shvatiti da je čovjek kontinuirano u promjeni, Duh Sveti kontinuirano dodiruje čovjekove dubinu i potiče ga na više komunikacije i davanja drugome.

Što je to suosjećajna ljubav?

Naš Bog je suosjećajan Bog. Ljudi su iz te ljubavi stvoreni i pozvani biti jedni prema drugima suosjećajni.

Suosjećanje znači da osoba razumije situacije drugih osoba koje pate i spremna je ublažiti im patnju.

Suosjećajna ljubav uključuje i pružanje podrške osobi kako bi povećala kvalitetu vlastitog života te ostvarila svoje moguće potencijale.

Empatija treba postati aktivna ljubav koja razmišlja što treba napraviti da se nekome pomogne.

Kada dozvolimo da nas dohvati tuđa bol i patnja i ne potiskujemo vlastite emocije, time imamo benefite i za vlastito zdravlje. To nas može i umoriti, ali se tada poput Gospodina možemo povući u osamu da se okrijepimo i da ponovo možemo biti na usluzi onima kojima smo poslani.

Dr. Smoljo-DobrovoljskI održala predavanje u sklopu Tjedna psihologije u Dubrovniku