Dikasterij za kauze svetaca objavio je dekret kojim priznaje junačke kreposti Luigine Sinapi, koja se odsad može zvati časnom službenicom Božjom. To znači da nakon potvrđenog čuda po njezinom zagovoru može biti proglašena blaženicom.

Ta talijanska laikinja imala je nadnaravno viđenje Isusa i Djevice Marije te je prijateljevala s poznatijim mistikom, svetim Piom iz Pietrelcine, prenosi KTA.

Potaknuta Luigina dubokom ljubavlju prema Isusu od ranog djetinjstva i tvrdnjom da je imala viđenje Marije, Isusa i anđela, njezina ju je majka sredinom 1920-ih odvela u San Giovanni Rotondo da upozna Oca Pija, katoličkog mistika i budućeg sveca poznatog po stigmama na rukama, nogama i boku. Od tada je djevojka održavala blizak odnos s njim, primajući njegovo duhovno vodstvo i podršku tijekom cijelog života.

Od tada je održavala blizak odnos s njim, primajući njegovo duhovno vodstvo i podršku

Luigina Sinapi je rođena 8. rujna 1916. godine u Itriju, a krštena je osam dana kasnije. Prema Dikasteriju za kauze svetaca, u dobi od 15 godina osjetila je poziv u redovnički život i ušla u institut Pobožnog društva kćeri svetog Pavla u Rimu. Međutim, morala je napustiti institut zbog ozbiljnih zdravstvenih problema.

Od bolesti do vizije

U studenom 1931. godine ju je nakon smrti roditelja primila teta u Rimu. Da bi pokrila troškove boravka, počela je raditi kao kućna pomoćnica. Kasnije je zaposlena u pošti, a potom u Središnjem zavodu za statistiku.

Imala je viđenje Isusa i Marije koji su ju čudesno izliječili

Nakon nekoliko godina Luigina se razboljela. Liječnici su joj dijagnosticirali tumor i bila je na rubu smrti. Međutim, 15. kolovoza 1935. godine, na svetkovinu Uznesenja Marijina, primila je bolesničko pomazanje i imala je viđenje Isusa i Marije koji su ju čudesno izliječili. Od tada je odlučila živjeti prinoseći svoje patnje za zla svijeta te za spasenje svećenika i svih duša.

Tijekom Drugog svjetskog rata sklonila se je u svoj rodni grad, a po povratku u Rim živjela je u nesigurnim uvjetima zbog teškog poslijeratnog razdoblja koje je pogodilo Italiju. Od 1956. do 1970. godine radila je u Nacionalnom institutu za geofiziku kao tajnica časnog sluge Božjeg Enrica Medija.

Od tada je odlučila živjeti prinoseći svoje patnje za zla svijeta te za spasenje svećenika i svih duša.

„Spojila je svoj rad s intenzivnim molitvenim životom, potaknutim dubokom nutarnjom duhovnošću i obilježenim različitim patnjama, ali i popraćenim brojnim mističnim darovima“, navodi se na mrežnoj stranici Dikasterija za kauze svetaca.

Do tada je Luigina bila franjevačka trećoredica, a 1954. godine ušla je u Treći red Marijine djece kojemu je pripadao njezin duhovnik.

Duhovno povezana sa sv. Piom

U to vrijeme ova pobožna Talijanka održavala je duboku duhovnu vezu sa svetim Piom iz Pietrelcine i uživala povjerenje kardinala Eugenia Pacellija, budućeg pape Pija XII. Nakon ukazanja Djevice u rimskoj četvrti Tre Fontane, predvidjela je izbor kardinala Pacellija za papu.

„Posljednje razdoblje svog života provela je u svom domu nudeći gostoprimstvo, slušajući, dajući savjete i duhovnu utjehu svima koji su joj dolazili. Umrla je od tumora želudca 17. travnja 1978. godine, na glasu svetosti i nadnaravnih znakova koji su ju pratili kroz život“, dodaje se u publikaciji.

Dikasterij za kauze svetaca naveo je da je Luiginin životni put „bio popraćen brojnim nadnaravnim darovima kao što su predviđanje događaja i situacija, bilokacija, razlučivanje duhova i, iznad svega, mistično jedinstvo s Gospodinom Isusom proživljeno u ozračju skromnosti, poniznosti i služenja“.

Njezin životni put bio je popraćen brojnim nadnaravnim darovima

U tom kontekstu mnogi su joj ljudi, uključujući svećenike, biskupe, političare i župljane, prilazili tražeći duhovnu utjehu. Pomagala je mnoge svećenike ne samo molitvom, nego i materijalno.

Uz sve te nadnaravne znakove „znala je s krajnjom prirodnošću nositi taj teret iznimnosti, ljubavi prema Bogu i drugima, pokazujući, u prakticiranju kreposti i u sposobnosti za žrtvu, potpunu poslušnost Crkvi i njezinim predstavnicima“.

Imala je duboku pobožnost prema svecima kao što su sveti Franjo Asiški, sveta Gemma Galgani i sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Njezina duhovnost, usredotočena na euharistiju i Mariju vodila ju je da pomaže potrebitima, unatoč vlastitom siromaštvu.