Sveti Arkadije živio je u 3. stoljeću. Bio je jedan od najuglednijih građana Cezareje u Mauretaniji. To je bilo u vrijeme cara Valerijana, progonitelja kršćana. Arkadije je bio revan kršćanin. Kad je car Valerijan 253. godine izdao svoj dekret o progonu kršćana, Arkadije se povukao u samoću na molitvu, pokoru i razmišljanje, kako bi se pripremio za eventualno mučeništvo, koje ga nije mimoišlo. Kako je bio dobrostojeći svoje imanje dao je svom dobrom prijatelju na vodstvo i upravu.

Ubrzo su vlasti došle po njega, ali kako ga nisu našle doma oni su zatvorili njegovog prijatelja kojega su našli u njegovoj kući. Kad je on to saznao rekao je sucu: „Ako moj prijatelj leži u zatvoru umjesto mene, molim te da ga pustiš jer je on nevin! Ovdje sam ja spreman dobrovoljno položiti račun.“

„Sretni udovi moji, sad ste mi tek postali uistinu dragi i dragocjeni, jer od sada pripadate Bogu budući da ste Mu prineseni za žrtvu!

Sucu se svidjelo to što je Arkadije sam došao k njemu i javio mu se da bi htio platiti cijenu svog odsuća pa mu je htio oprostiti i ne kazniti ga, ali samo pod jednim uvjetom da žrtvuje bogovima.
Arkadije nije htio žrtvovati poganskim bogovima pa mu je rekao: „Što? Zar misliš da će Božji sluga, iz straha da ne bi izgubio život, prestrašiti se i počiniti idolopoklonstvo?“

Sucu se takav odgovor učinio kao prekršaj protiv cara i države, koji su se u to vrijeme morali poštivati kao božanstva, pa mu je odredio tešku kaznu. Krvnici su mu odsijecali ud za udom sve dok nije preminuo. Arkadije je trpio nepodnošljive muke, povremeno gubio svijest, ali se nije slomio. U sebi je molio snagu od Gospodina da mu ostane vjeran do kraja. I krvnici su slušali kako je potiho govorio sam sebi: „Sretni udovi moji, sad ste mi tek postali uistinu dragi i dragocjeni, jer od sada pripadate Bogu budući da ste Mu prineseni za žrtvu!“

Zar misliš da će Božji sluga, iz straha da ne bi izgubio život, prestrašiti se i počiniti idolopoklonstvo?“

Skupivši posljednje sile svoga tijela obratio se okupljenom narodu ovim riječima: “Vi, gledatelji ovoga krvavog prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!” Nakon tih riječi sveti Arkadije je preminuo. Njegova smrt se pretvorila u njegovu pobjedu. Vjerujemo, dobio je vijenac slave. Krv mučenika postala je sjemenom novih kršćana.