U povodu Svete godine 2025. i 1100. obljetnice početaka hrvatskog kraljevstva i splitskih crkvenih sabora, Zagrebačka nadbiskupija je za jedan od simbola proslave jubilejske godine uzela Višeslavovu krstionicu.

S druge strane, iz Srbije dolazi inicijativa koja dovodi u pitanje njezinu pripadnost. Naime, Udruženje izbjeglih, ugroženih i prognanih osoba Srbije uputilo je zahtjev za „povrat“ Višeslavove krstionice iz Hrvatske, uz tvrdnje da ima „posebno značenje“ za srpski narod.

mons. Dražen Kutleša / Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Stoga donosimo dio razgovora predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše za Glas Koncila, o značaju krstionice za hrvatski vjernički identitet i narod.

Nadbiskup Kutleša podsjetio je na dojmljiv trenutak iz 2006. godine kada je papa Benedikt XVI. posjetio svoju rodnu župu Marktl na Innu u Bavarskoj. Tom prilikom, dugo je ostao u crkvi u molitvi pred kamenom krstionicom u kojoj je kršten istoga dana na Veliku subotu kada je rođen.

„Zapisano je da su neko dijete pitali što papa radi tako dugo nad krstionicom u kojoj je bila blagoslovna voda, a ono je odgovorilo: ‚Papa gleda u sebe.‘“

Toliko nam je važna da se pothvatom može nazvati i vraćanje krstionice u Hrvatsku, za što je uvelike zaslužan upravo bl. Alojzije Stepinac.

U hrvatski vjernički identitet duboko je utkana Višeslavova krstionica sa svojom poviješću, posvijestio je nadbiskup, dodajući da za vraćanje krstionice u Hrvatsku velike zasluge pripadaju blaženom Aloziju Stepincu.

„U njoj je naš narod kroz mnoga stoljeća mogao vidjeti svoj krsni odraz, svoj krsni savez s Bogom, i željeli smo podsjetiti na to. Toliko nam je važna da se pothvatom može nazvati i vraćanje krstionice u Hrvatsku, za što je uvelike zaslužan upravo bl. Alojzije Stepinac.“

Stepinac je uputio poseban spis sa zamolbom da se krsni kamen vrati u Hrvatsku

Kako je zapisao sluga Božji Aleksa Benigar u Stepinčevoj biografiji, ta se krstionica nekoć nalazila pokraj ninske katedrale, a godine 1746. bila je prenesena u Veneciju. Nadbiskup Kutleša istaknuo je važnost onoga što o. Benigar piše:

„Prigodom svog službenog putovanja u Rim, 10. veljače 1941., navratio je nadbiskup Stepinac u Veneciju, gdje je 16. veljače uputio poseban spis Pro memoria mletačkom patrijarhu kardinalu Piazzi, u kojem ga moli da se zauzme da se taj krsni kamen vrati natrag u Hrvatsku prigodom proslave 1300. godišnjice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom, jer je to jedini spomenik hrvatske povijesti iz 8. stoljeća, pa prema tome čini vezu između 7. i 9. stoljeća, kao izvanredno važan arheološki nalaz.

Kardinal Piazza mu odgovara, 12. ožujka 1941., da se to pokušalo već godine 1932., ali bez uspjeha. Po njegovu bi se mišljenju to moglo najuspješnije postići ako bi se zatražilo posredovanje ministarstva u Beogradu.

To je jedini spomenik hrvatske povijesti iz 8. stoljeća, pa prema tome čini vezu između 7. i 9. stoljeća, kao izvanredno važan arheološki nalaz.

U međuvremenu je došlo do raspada Jugoslavije, pa se nadbiskup mogao istom 6. svibnja 1941. u tom predmetu obratiti na ministra bogoštovlja i nastave dr. Milu Budaka. Priopćio mu je što je do sada u tome smjeru poduzeo, kao i to da ga je posjetio Mlečanin profesor Ponti, koji upravo boravi i radi u Zagrebu, te mu je kazao da će to najlakše dobiti ako se u zamjenu dade slika kojega od mletačkih slikara.

Dne 13. rujna dobije nadbiskup od ustanove Istituto di cultura italiana u Zagrebu obavijest, koju mu je uručio profesor Ponti, da je gradonačelnik Venecije i odbor gradskih muzeja u Veneciji prihvatio prijedlog da se izvrši predložena zamjena. Dvije Carpacciove slike, koje posjeduje Strossmayerova galerija slika u Zagrebu, dat će se Veneciji u zamjenu za krsni kamen kneza Višeslava. Tako je ta krstionica godine 1942. vraćena natrag u Hrvatsku…“

Cijeli intervju s nadbiskupom Kutlešom o proslavi jubileja možete pročitati na mrežnoj stranici Glasa Koncila.