Od 2005. do 2013., točno sedam godina, 10 mjeseci i devet dana, trajao je pontifikat Benedikta XVI., a obilježen je značajnim događajima i inicijativama koje su odražavale njegovu duboku predanost vjeri, neizmjernu veličinu razuma i borbu za dostojanstvo svake ljudske osobe. U povijesti Crkve ostat će upamćen, kako svojom službom, tako i povlačenjem, prvim u 600 godina.

Danas Benedikt XVI. nije samo nekadašnji poglavar Katoličke Crkve, niti tek povijesna osoba, nego je i simbol promjene, izazova i moguće novih putova za papinstvo, donosi Nedjelja.ba.

Put do papinstva

Krsnog imena Joseph Aloisius Ratzinger rođen je 16. travnja 1927. u pobožnoj katoličkoj obitelji u Marktl am Inn, Bavarska, Njemačka. Tijekom Drugog svjetskog rata unovačen je u njemačku vojsku, što je oblikovalo njegovo razumijevanje ljudske prirode. Potom je studirao teologiju na Sveučilištu u Münchenu, a 1951. zaređen je za svećenika. Doktorirao je 1953. disertacijom o ekleziologiji Sv. Augustina.

05.06.2011., Zagreb – Papa Benedikt XVI, nakon Vecernje koju je predvodio u katedrali, putujuci prema Zracnoj luci Zagreb mahao je vjernicima okupljenima uz cestu koji su ga zeljeli pozdraviti. rPhoto: Igor Kralj/PIXSELL

Radio je kao profesor teologije na nekoliko sveučilišta, a njegov znanstveni rad naglašavao je važnost tradicije i razumijevanja vjere u modernom svijetu. Aktivno je sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru gdje je pridonosio ključnim dokumentima koji su oblikovali angažman Crkve u suvremenom društvu.

Nadbiskupom Münchena i Freisinga imenovan je 1977., a četiri godine kasnije učinjen kardinalom.

Unatoč reputaciji, čak su i njegovi najoštriji kritičari prepoznali njegovu inteligenciju i sposobnost objektivna raspravljanja o kontroverznim pitanjima.

Iste godine postavljen je za prefekta Kongregacije za nauk vjere te je, uz ostalo, osudio teologiju oslobođenja i potisnuo liberalnije teologe poput Leonarda Boffa i Charlesa Currana. Unatoč reputaciji, čak su i njegovi najoštriji kritičari prepoznali njegovu inteligenciju i sposobnost objektivna raspravljanja o kontroverznim pitanjima.

Nakon smrti svetoga pape Ivana Pavla II. Ratzinger je izabran za nasljednika Sv. Petra te je uzeo ime Benedikt XVI.

Bogata služba

Uslijedilo je za Crkvu izazovno vrijeme, ali i brojne reforme. S obzirom da je novoizabrani Papa duboko cijenio liturgiju i nastojao obogatiti crkveno bogoslužje, motuproprijem Summorum Pontificum 2007. omogućio je veći pristup tradicionalnoj latinskoj misi, čime je pokazao vjeru u duhovno bogatstvo liturgijske baštine Crkve. Naglašavao je također važnost štovanja i ljepote u liturgiji, s ciljem poticanja dublje veze vjernika i svetoga.

Naglašavao je također važnost štovanja i ljepote u liturgiji, s ciljem poticanja dublje veze vjernika i svetoga.

Iako su mediji dijelili mišljene da će novoizabrani Rimski biskup, zbog svojih ranijih službi, biti strog, on se svijetu predstavio kao očinska figura, prihvaćajući cijelu Crkvu i šireći dobru volju prema svima. Privučeni njegovom autentičnošću, mladi, koji su ga od milja zvali „B16“, pohrlili su k njemu na tri Svjetska dana mladih u Kölnu (2005.), Sydneyju (2008.) i Madridu (2011.). Isto tako, slijedeći primjer svog prethodnika, papa Benedikt je mnogo putovao u pastoralne pohode diljem svijeta kako bi ojačao mjesne Crkve u njihovoj vjeri.

Zainteresiran za ekumenizam uspostavio je Ordinarijat za primanje anglikanskih zajednica u puno zajedništvo s Rimom, zadržavajući pritom vlastite liturgijske tradicije.

Također, postao je jedna od najpraćenijih javnih osoba na platformi Twitter, čime je započela nova papinska tradicija redovitog „tvitanja“ vjerskih objava.

Postao je jedna od najpraćenijih javnih osoba na platformi Twitter.

Vrijedi spomenuti i da je blaženim proglasio papu Ivana Pavla II., dajući poseban oprost za uobičajeno razdoblje čekanja.

Zalagao se za obnovljeno razumijevanje teologije koja uključuje suvremenu kulturu, a njegova enciklika Deus Caritas est (2005.) artikulirala je viziju ljubavi ukorijenjene u istini, naglašavajući da ljubav mora biti utemeljena na moralnim načelima. Nastojao je odgovoriti na izazove koje postavljaju sekularizam i relativizam, potičući snažan dijalog između vjere i razuma.

Benedikt XVI. bio je glazbeno obrazovan a posebice je volio Mozarta / Foto: Reuters

Jedan od najhitnijih izazova papinstva Benedikta XVI. bila je kriza seksualnog zlostavljanja unutar Crkve. Poduzeo je značajne korake kako bi se suočio s ovim problemom, provodeći mjere za osiguranje odgovornosti i pravde za žrtve. Uspostavio je protokole za postupanje u slučajevima zlostavljanja i susreo se sa žrtvama, pokazujući predanost iscjeljenju i pravdi.  Njegovi napori uključivali su osnivanje Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika 2014., čiji je cilj promicati politike zaštite unutar Crkve.

Kako je razmišljao i globalno, pokazuje njegova enciklika iz 2009. Caritas in veritate u kojoj se osvrnuo na goruća pitanja poput siromaštva, ekonomske pravde i okoliša.

Njegovo je učenje istaknulo predanost Crkve socijalnoj pravdi i potrebu za moralnim okvirom u gospodarskoj praksi.

Mnogi su isticali njegovo blago držanje, intelektualnu strogost i pastoralnu brigu, a njegova sposobnost baviti se suvremenim problemima, a d

Pozvao je na razvojni model koji poštuje ljudsko dostojanstvo i promiče opće dobro, ističući da istinski razvoj mora biti ukorijenjen u etičkim obzirima i poštivanju ljudskih prava. Njegovo je učenje istaknulo predanost Crkve socijalnoj pravdi i potrebu za moralnim okvirom u gospodarskoj praksi.

Mnogi su isticali njegovo blago držanje, intelektualnu strogost i pastoralnu brigu, a njegova sposobnost baviti se suvremenim problemima, a da pritom ostane nepokolebljiv u tradicionalnoj katoličkoj doktrini, često se zapažala kao obilježje njegova papinstva

Odstupanje od službe

A onda, nakon godina produktivna rada i odanosti Crkvi, Papa se „povukao“.

Povijest papinskih ostavki je siromašna, sa samo nekolicinom papa koji su odlučili odstupiti tijekom stoljeća. Tako, posljednji papa koji je to učinio bio je Grgur XII. 1415., tijekom Zapadnog raskola i upravo ta činjenica naglašava značaj Benediktove ostavke 2013. budući da je predstavljala odmak od tradicionalnog pogleda na papinstvo kao doživotnu obvezu. Njegova odluka nije bila samo osobni izbor, nego odraz evoluirajuće prirode vodstva unutar Crkve, što je potaknulo rasprave o ulozi i odgovornosti pape u suvremenom društvu.

Njegova odluka nije bila samo osobni izbor, nego odraz evoluirajuće prirode vodstva unutar Crkve.

Na nju su utjecali različiti čimbenici poput njegova zdravstvenog stanja te želje za energičnijim vodstvom Crkve. U najavi odstupanja izrazio je duboki osjećaj odgovornosti, navodeći da više nema snage ispunjavati zahtjeve službe. Ovo iskreno priznanje njegovih ograničenja naišlo je na iznenađenja i divljenja, ali i zabrinutosti vjernika te medija. Mnogi su njegovu ostavku smatrali hrabrim činom poniznosti, stavljajući dobrobit Crkve ispred osobnih ambicija, ali je bilo i kritika u vidu mogućeg utjecaja na budućnost papinstva.

Benedikt XVI. pred Zidom plača u Jeruzalemu, svibanj 2009. / Foto: Vatican Media

Pokrenute su teološke rasprave o prirodi papinstva i odgovornostima Rimskoga biskupa. Neki su teolozi tvrdili da bi Papina ostavka mogla dovesti u pitanje percepciju papinstva kao doživotne obveze, dok su drugi to smatrali nužnim priznanjem ljudskih ograničenja, osobito u pogledu starosti i zdravstvenih problema. Njegov nasljednik, papa Franjo, tada je istaknuo važnost razbora i poniznosti u vodstvu, sugerirajući da se sposobnost odstupanja može promatrati kao oblik služenja Crkvi. To je kasnije i potvrdio motu proprijem Naučiti napustiti službu kojim je nadalje uredio odricanje, s navršenih 75 godina života, od neke crkvene službe.

Ipak, jasno je kako je Ratzingerova spremnost odstupanja otvorila nove putove, pokazujući kako se Petrova služba može prilagoditi potrebama Crkve u danom trenutku što je posebice važno za vrijeme u kome se smanjuje broj vjernika te jača sekularizam.

Novi načini svjedočenja

Nakon povlačenja Benedikt XVI. postao je „papa emeritus“. Kao takav nastavio je biti glas teološkog uvida i pastoralne skrbi. Jer, kako je i sam kazao na posljednjoj općoj audijenciji krajem veljače 2013., „ne vraćam se u privatni život, u život putovanja, sastanaka, primanja, konferencija i tako dalje. Ne napuštam križ, nego na novi način ostajem uz raspetoga Gospodina. Ne nosim više vlast službe za upravljanje Crkvom, nego u službi molitve ostajem, da tako kažem, u ogradi Sv. Petra.“

Ne napuštam križ, nego na novi način ostajem uz raspetoga Gospodina.

Prethodno je objavio završetak znamenite trilogije Isus iz Nazareta koja je potaknula milijune na istraživanje temelja svoje vjere. Njegovi su spisi i inače naglašavali važnost vjere u suvremenom svijetu te davali duboko teološko promišljanje o izazovima s kojima se suočavaju Crkva i društvo.

Georg Ratzinger i papa emeritus Benedikt XVI. / Foto: Vatican Media

Uz to izrazio je nepokolebljivu potporu svom nasljedniku, papi Franji ističući pritom važnost jedinstva unutar Crkve. Suzdržao se od uplitanja u upravljanje Crkvom, dopuštajući papi Franji da vodi bez sjene svog prethodnika. Ovaj odnos pokazao je model poniznosti i služenja jer je Ratzinger molitvom i ohrabrenjem nastojao poduprijeti poslanje Crkve.

Kraj jednog doba?

Papa emeritus napustio je ovaj svijet posljednjeg dana 2022., u 95. godini života izgovarajući: „Gospodine, volim te.“ Njegov je odlazak dočekan s osjećajem zahvalnosti za njegove doprinose i priznanjem izazova s ​​kojima se suočio tijekom svog pontifikata.

Svjetski čelnici i vjerske osobe izrazili su sućut i podijelili osobna razmišljanja o njegovu karakteru. Mnogi su isticali njegovo blago držanje, intelektualnu strogost i pastoralnu brigu, a njegova sposobnost baviti se suvremenim problemima, a da pritom ostane nepokolebljiv u tradicionalnoj katoličkoj doktrini, često se zapažala kao obilježje njegova papinstva.

Papa Ratzinger bez sumnje je figura koja je prešla granicu između prošlosti i budućnosti Crkve.

Papa Ratzinger bez sumnje je figura koja je prešla granicu između prošlosti i budućnosti Crkve, odnosno povezala doktrinu i suvremenost te tako stvorila poseban trenutak u vremenu koji će nastaviti oblikovati Crkvu u desetljećima koja dolaze.

Iako je njegova smrt označila kraj jednog doba, istodobno je i nastavak utjecaja Josepha Ratzingera, dobra oca i uzora svetosti, kako ga je opisao osobni tajnik nadbiskup Alfred Xuereb.