Svetkovinom Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije Crkva zahvaljuje Bogu što je u Bezgrješnoj sebi pripravio dostojan stan i tako divno odlikovao svoju i našu Majku. Ona je, kao Njegova majka mogla, te u nekom smislu i morala, biti oslobođena svakoga, pa i istočnog grijeha. Svi smo mi drugi od toga oslobođeni na dan svoga krštenja.

Svetkovina se u Crkvi polagano razvijala, kao i čitavo Marijino čašćenje. Pritom je veliku ulogu imao i osjećaj vjere naroda Božjega da je Bog Mariju od prvog trenutka življenja pod Aninim srcem izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grešnosti, jer je imala biti majkom Sina Božjega. To je potvrdio i papa Pio IX., proglašavajući 1854. godine dogmu o bezgrješnom začeću. Definicija glasi: ‘Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, Blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnoga grijeha.’

Svetkovina Bezgrješnoga začeća u Rimski kalendar unesena je u 15. stoljeću, a posve se učvrstila kad je papa Pio IX. tu istinu svečano proglasio dogmom. Imenom ‘Ja sam Bezgrješno začeće’ Marija se i sama predstavila maloj Bernardici Soubirous, prilikom 16. ukazanja u Lourdesu. Bilo je to četiri godine nakon proglašenja dogme, na dan 25.III., što je mjesnom župniku i biskupu, uz sve ostalo, bilo velikim poticajem da ozbiljno shvate sva lurdska zbivanja te ukazanja proglase istinitim.