U hrvatska kina stigao je kontroverzni film „Konklava“, misteriozni triler o izboru novog pape u Katoličkoj Crkvi. Neočekivani zaokret radnje filma izazvao je brojne kritike od kojih izdvajamo upozorenje na oprez biskupa Roberta Barrona te teološka pojašnjenja Cartera Griffina.
Novi kontroverzni uradak iz Hollywooda već je izazvao val kritika na američkom govornom području.
Radnja filma, temeljena na istoimenoj knjizi Roberta Harrisa, prikazuje ideološke sukobe katoličkih kardinala tijekom izbora novog pape, a neočekivani zaokret radnje filma izazvao je brojne, oštre i – opravdane kritike katolika te različita upozorenja svećenika za svoje vjernike.
Biskup Robert Barron, na svojim društvenim mrežama savjetovao je svima da „bježe glavom bez obzira od ovoga filma“.
Obrazložio je kako je crkvena hijerarhija prikazana kao leglo ambicije, korupcije i egoizma; konzervativna strana kardinalskog zbora oslikana je kao ksenofopski ekstremisti, dok su liberali predstavljeni kao narcisoidni spletkari.
Usred beznadne situacije „idealno rješenje“ koje nudi radnja filma je prihvaćanje progresivnog iskrivljavanja katoličke doktrine, stoga kardinalski zbor izabire novog papu Inocenta koji je zapravo: žena!
Just saw “Conclave.” If you are interested in a film about the Catholic Church that could have been written by the editorial board of the New York Times, this is your movie. The hierarchy of the Church is a hotbed of ambition, corruption and desperate egotism, Conservatives are…
— Bishop Robert Barron (@BishopBarron) November 4, 2024
Naglim zaokretom radnje film Konklava potaknuo je brojna pitanja vezana za mogućnost ređenja žena, interspolnosti (dvospolnosti) te je li moguće da se nešto slično zaista dogodi?
Na pitanje: „Zašto samo muškarci mogu postati svećenici?“ za CNA odgovorio je vlč. Carter Griffin, rektor Sjemeništa sv. Ivana Pavla II. u Washingtonskoj nadbiskupiji.
Može li Crkva zaređivati žene?
Postojan i nepromjenjiv nauk Crkve, opetovano naglašavan od nedavnih papa jest da Crkva u budućnosti neće i, zapravo, ne može mijenjati dosadašnji nauk o sakramentu svetoga reda.
Prema apostolskom pismu sv. Ivana Pavla II. „Ordinatio Sacerdotalis“: „Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama te se ove odluke kao konačne moraju pridržavati svi vjernici Crkve.“
U listopadu 2013. papa Franjo potvrdio je da žene ne mogu postati svećenice ni đakonice jer su sveti redovi određeni isključivo za muškarce.
Vlč. Griffin pojasnio je da ograničavanje svećeničkog ređenja samo na muškarce nije rezultat diskriminacije žena.
Žene i muškarci stvoreni su na sliku i priliku Božju s jednakim dostojanstvom i razumom, slobodom i besmrtnim dušama. No, jednakost ne znači identične uloge – muškarci i žene imaju različite uloge u Crkvi, kao i u životu općenito.
Iako Katolička Crkva ne može zarediti žene, postoje brojni načini na koji one mogu služiti u Katoličkoj Crkvi.
Značenje sakramenta svetoga reda
Sakramenti su ustanovljeni od Krista kako bi kroz vidljive znakove mogli činiti Njegovu milost prisutnom i učinkovitom. Pritom je svećeništvo vidljivi znak koji ukazuje na nevidljivu stvarnost prisutnosti Krista kao Zaručnika svoje Crkve.
U svećeničkom ređenju, pojasnio je vlč. Griffin, čovjek se suobličuje Kristu na otajstven način, tako da Isus zaista postaje prisutan u svećeniku te kroz njegovo obavljanje svećeničke službe, a posebice u euharistiji, svećenik stoji na mjestu Krista koji kao zaručnik polaže život za svoju zaručnicu, Crkvu.
Složena situacija „interspolnih osoba“
U središtu radnje filma Konklava nalazi se slučaj kardinala izabranog za papu za kojeg je otkriveno da je zapravo biološka žena, rođena sa značajkama oba spola, odgajana kao muškarac te je za sebe vjerovala da je muškarac.
Prema statističkim procjenama, oko 1,7 % ljudi rođeno je s interspolnim značajkama, što znači da imaju reproduktivnu ili spolnu anatomiju koja ne odgovara tipičnim definicijama muškarca ili žene.
Katoličko stajalište o ovom fenomenu je da osobe s karakteristikama obaju spolova ne posjeduju „treći spol“ već pokazuju varijacije unutar muškog i ženskog spola. Svaki tretman kojem se takva osoba podvrgne treba imati za cilj obnavljanje tjelesnih funkcija koje su u skladu s temeljnim biološkim spolom osobe, a ne odabiranje različitog rodnog identiteta.
Naša individualna i jedinstvena stvorenost kao muško ili žensko identificira nas kao muškarca ili ženu, a ne naši subjektivni osjećaji ili izbori.
Može li se radnja filma ostvariti?
Vlč. Carter Griffin objasnio je da je „stabilan, siguran i dobro uređen seksualni identitet muškarca nužan uvjet za svećeničku formaciju i ređenje. Biološka žena koja se predstavlja kao muškarac zapravo ne bi bila muškarac i stoga ne bi bila podobna za svećenstvo. Nijedan sustav nije savršen, ali ako potrebne mjere opreza shvatimo ozbiljno, bilo bi izuzetno teško da netko tko nije muškarac uđe u sjemenište pod lažnim izgovorom.“
Iako su interspolni slučajevi rijetki, prije nekoliko godina američki nadbiskup Jerome Listecky kao predsjednik Biskupskog nacionalnog odbora za kanonska pitanja upozorio je sve biskupe kako je odbor primio višestruka izvješća o ženama koje žive pod „transrodnim identitetom“ koje su primljene u neznanju u sjemeništa ili kuće za formaciju.