Nikad neću povjerovati u svijet u kojem Bog kažnjava. Moj Bog ne kažnjava, Bog je Ljubav. On je Emanuel ili s nama Bog. Bog je uvijek s nama. Bog je i danas prisutan u mojoj razrušenoj i poplavama i olujama uništenoj zemlji. Moj Bog je prisutan u svim suzama i patnjama ljudi, moj Bog je uvijek tu. Moj Bog je također bio pogođen poplavama mržnje, i njega je bujica zavisti odnijela na križ. Moj Bog nijednog trenutka nije ispustio ruku ljudi koje je voda nosila, ni ruke onih koji su stradali u odronu. Patnja i zlo su tajna, a ljudi u to ne mogu prodrijeti, no u svim patnjama svijeta i ti možeš biti čovjek. U mojoj zemlji vladaju prirodne oluje, a u drugim zemljama svijeta caruju oluje oružja i čelika; padaju kiše vodenih kapi i  kiše čeličnih metaka. Te tužne kiše padaju na blagdan svetog Franje Asiškog, koji je bio brat svih ljudi i stvorenja. Zar si zaboravio ljubiti brata vjetra i sestru Zemlju, zar si zaboravio ljubiti bistru vodu koja te čisti? Jesi li zaboravio ljubiti brata čovjeka? Je li tvoj jedini odgovor mržnja? Zar je u ovome svijetu nestalo ljubavi? U to nikad neću povjerovati, jer ljubav i danas itekako postoji! Živa je! I danas će nečije ruke iskopavati mulj i tražiti preživjele, možda baš ruke brata čovjeka… I danas će netko u svoj dom pustiti izbjeglu osobu, obitelj ili djecu. I sȃm sam bio izbjeglica, a i moj Bog je bio izbjeglica u Egiptu. I njemu je nekoć netko otvorio vrata svog doma. Tragedije ne postoje da bi ljudi mogli reći da je pobijedila mržnja i zlo, već upravo suprotno – tek tada uskrisava ljubav. Ljubavi, dođi iznova u ovaj svijet! No, ljubav može doći samo iz tvog srca. Ljubav ne postoji nigdje, nego samo u tvom srcu. 

Bog je i danas prisutan u mojoj razrušenoj i poplavama i olujama uništenoj zemlji.

I na kraju nemoj reći: „Bogu hvala, mene tragedija nije pogodila!“ Nemoj to nikad reći! To nije molitva. Dok je Pinchas Lapide boravio u koncentracijskom logoru, te večeri vojnici su ulazili u logor i odveli par ljudi u smrt. Lapide je u jednom trenutku čuo molitvu koju je izmolio neki čovjek: „Hvala ti, Bože, što nisam ja!“ Čuvši to, Lapide je rekao: „Kakva je to molitva?!“ To nije molitva! Ako ne možeš dati život za druge, daruj im barem mjesec, tjedan, dan, sat ili sekundu svoga života! Otkini barem nešto od sebe i daruj drugom pa ćeš vidjeti kako se ljubav umnaža.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.