Paul Gannucci 21-godišnjak iz Dulutha, Minnesote koji boluje od sindroma Noonan koji se najčešće pokazuje u niskom rastu, izobličenom tijelu zbog degenerativnih promjena na kosturu, u širokom čelu, kratkom vratu, međusobno udaljenim i uglavnom svijetlim vodenastim očima, u spuštenim kapcima, deformaciji ušiju i srčanim tegobama.

Kao bebi od tri mjeseca koja je bila preslaba sama gutati, liječnici su Paulu ugradili cjevčicu za hranjenje u želudac i otada se njegova prehrana odvija na taj način. Sa šest mjeseci bio je podvrgnut operaciji srca, a nedugo nakon prvog rođendana transplantirano mu je novo. O njemu je portal Catholic Vote, 11. lipnja, objavio poticajnu reportažu.

Shvatiti značenje Kristove prisutnosti u posvećenoj hostiji

Unatoč tako teškoj zdravstvenoj situaciji koju prati i slabija intelektualna razvijenost, Paul je na svoj način razumio značenje vjere, a po njoj nam se, slično kao u životu svetog Josipa Kupertinskog, pokazuje kako se rijeke Božje ljubavi izlijevaju na one koji naoko izgledaju slabi. U tome je značajnu ulogu odigrala njegova pobožna obitelj koja redovito sudjeluje na misi, svaki mjesec odlazi na ispovijed i njeguje obiteljsku molitvu, a Paul se u svemu tome uključivao koliko je mogao.

Razumijevajući ono što mnogi ne razumiju, Kristovu otkupiteljsku žrtvu za spas svijeta i našu grešnost, Njegovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i silu Duha Svetoga u Crkvi, Paul je razvio veliku želju da i on primi svetu pričest, sakrament ispovijedi i sakrament potvrde.

Kao bebi od tri mjeseca koja je bila preslaba sama gutati, liječnici su Paulu ugradili cjevčicu za hranjenje u želudac i otada se njegova prehrana odvija na taj način.

Vidjevši toliku gorljivost i duboku vjeru, vlč. Richard Kunst, župnik Župe svetog Jakova u Duluthu, ujedno i Paulov župnik, s roditeljima je pristupio pripremama kako bi mladić primio sveta otajstva. Najprije je primio sakrament ispovijedi, a milosti koje je dobio nukale su ga da traži i druge sakramente.

Unatoč fizičkoj poteškoći za primanje pričesti pod prilikom kruha jer se hrani na cjevčicu i ne može gutati, i mogućoj reakciji na lijekove zbog koje se ne smije se pričestiti pod prilikom vina, osjećao je posebnu žudnju prema Presvetom Euharistijskom Sakramentu.

11 mjeseci priprema za primanje Isusa u svoje srce i u svoj želudac

U dogovoru sa župnikom, roditelji su 11 mjeseci pripremali Paula na primanje prve pričesti, odnosno svaku su ga večer nakon molitve krunice vježbali u svladavanju gutanja malih neposvećenih dijelova hostija koje im je dao župnik. Paulov otac svjedoči da je to u početku išlo jako teško, jer nije mogao bez gušenja i povraćanja progutati ni sićušan komadić koji bi mu dali s malo vode.

Foto: Annette Gannucci/National Catholic Register

Tijekom takve ozbiljne i zahtjevne pripreme kod mladića se razvila želja i za primanjem sakramenta potvrde pa je župnik od biskupa dobio dozvolu kako bi mu zajedno s prvom svetom pričesti podijelio i taj sakrament. Sakramenti su podijeljeni na misi običnoga dana u nazočnosti šire obitelji i oko 45 ostalih vjernika koji su se zatekli u crkvi. Paul nastavlja redovito dolaziti u crkvu i pričešćivati se, a sveta mu je pričest jedina hrana koju ne prima na cjevčicu.

Taj nam primjer svraća osobitu pozornost na ono što često zaboravljamo: da je Isus stvarno, a ne tek simbolično prisutan u posvećenom kruhu i vinu i da trebamo biti svjesni koje blago Katolička Crkva posjeduje u sakramentima, posebno u euharistiji, te da tom Blagu uvijek pristupamo dolično pripremljeni.

Izvor:  Vjera i djela.