Isus govori Natanaelu da će vidjeti veće stvari, pa čak i anđele nebeske. Ne možemo se jednostavno osloniti na svoja fizička osjetila da nam određuju u što vjerujemo jer su nam osjetila promjenjiva, sjećanja slaba, a uvjerenja podložna promjenama. U konačnici, samo vjera je ta koja će nas držati ujarmljene uz Isusa, privijene uz Njegova prsa.
A on mu reče: Amen, amen, kažem ti, vidjet ćeš otvoreno nebo i anđele Božje gdje se penju i silaze nad Sinom Čovječjim. (Iv 1,51)
Zamislimo ovaj prizor. Natanael je upravo bio oduševljen Isusovom tvrdnjom da ga je “vidio” ispod smokve. Sveto pismo ne otkriva zašto bi ova konkretna izjava navela Natanaela da otvori oči tko je Isus – Sin Božji – ali što god da je bilo, Isusova izjava Natanaelu ga je duboko dirnula. Napravila je od njega vjernika, takvog da više ne sumnja u Isusovo božanstvo. Ali sada, Isus govori Natanielu da će vidjeti veće stvari od “ovoga”; vidjet će anđele kako se “penju i silaze nad Sina Čovječjega”. O čemu je Natanael razmišljao?
Sada je pouzdano znao da je Isus kralj Izraela; iako je Natanael sumnjao kada mu je to Filip rekao. Isusove tajanstvene riječi o smokvi bile su dovoljne da mu to dokažu, bez imalo sumnje. Dakle, možemo pretpostaviti da kada je Isus prorekao Natanaelu o većim stvarima koje će vidjeti – naime, ovim anđelima – Natanael bi mu u tom trenutku povjerovao.
Bi li razumio o čemu je Isus govorio? Vjerojatno ne. Zapravo, Sveto pismo nam nikada ne govori gdje i kada se to anđeosko putovanje odvija. Je li se proročanstvo uopće dogodilo? Da, u to možemo biti sigurni. Znamo to jer je Isus upotrijebio jednu malu riječ, ponovljenu dvaput radi isticanja:
AMEN, AMEN, kažem ti…
Isusovo korištenje prispodoba bilo je toliko često u Evanđeljima da bi, kako bi razlikovao te riječi od riječi koje je namjeravao tumačiti doslovno, a ne figurativno, uvodio s “Amen, amen, kažem ti. ” Tako je, na primjer, kada je poučio svoje učenike da moraju doslovno jesti Njegovo tijelo, pred tim učenjem rekao “Amen, Amen” (Iv 6,53). Ovo nije bila figurativna misao. Mislio je ono što je rekao, i svi bi učenici u potpunosti razumjeli da je ono što je rekao bilo ono što je i mislio. Toliko da mnogi od njih nisu mogli prihvatiti Njegove riječi, a još manje razumjeti kako je to moguće. A ostalo je povijest: oni koji nisu prihvatili Njegov nauk jednostavno su otišli, vrativši se “na prijašnji način života” (Iv 6,66).
Dakle, jesu li se Isusove riječi Natanaelu ostvarile? Je li Natanael doista “vidio veće stvari od ovoga”? Zaista jest! Ali stvarnost je da Isus nije govorio samo Natanaelu – govorio je i svima nama kada je rekao da će vidjeti anđele kako se “penju i silaze na Sina Čovječjega”. Hm…stvarno? Osobno to nisam vidio. Gdje su ti navodni anđeli? Sveti Augustin nam govori gdje ih točno možemo pronaći:
Ako se k njemu penju upravo zato što je na visini, kako se k njemu spuštaju ako i on nije ovdje?
Anđeli se “uzdižu” i istovremeno “spuštaju” nad Isusa…svaki put kada se slavi sveta misna žrtva! U trenutku posvećenja, Isus – i potpuno čovjek i potpuno Bog– nalazi se na zemlji i na nebu u isto vrijeme! Ovo je proročanstvo koje je Nataniel—također poznat kao Bartolomej—vidio svojim vlastitim očima, počevši od Posljednje večere. Možemo li uopće zamisliti njegovo čuđenje? Njegovu radost?
Ipak, ako su Isusove proročke riječi bile namijenjene ne samo Natanaelu nego i svima nama—ako su bile namijenjene meni…onda ostajem s jednom očitom poteškoćom: ne vidim anđele na misi. Oh, mogu koristiti vlastitu bujnu maštu… ali računa li se to?
Prvo je, ako ne vidimo anđele na misi, možda je to zato što to ne trebamo. Prisjetimo se, možemo pretpostaviti da je Natanael doista vidio te anđele na Posljednjoj večeri… ali što se trebalo dogoditi sljedeći dan? Raspeće njegovog Učitelja! Natanaelu – i ostalim učenicima – trebat će ta dodatna milost koju će zadržati kako bi preživjeli sljedeća tri traumatična i užasna dana. Ako ne vidimo anđele na misi, možda je to jednostavno zato što nam nije potrebna ista milost koju su imali učenici prije nego što je naš Gospodin podnio svoju muku. Isus želi da se oslanjamo na svoju vjeru i jednostavno vjerujemo Njegovoj riječi za većinu stvari.
Ali postoji još jedna točka o tome vidjeti ili ne vidjeti anđele na misi. Stvarnost je da nas ponekad imamo pitanja i sumnje kada treba vjerovati u neka nevjerojatna učenja koja zvuče kao da se očekuje da se jednostavno “prihvate”. Ali činjenica je da viđenje anđela neće trenutačno riješiti taj problem. Ako mislimo da je to sve što je potrebno da ostanemo “uronjeni” i “opčinjeni”, jedan pogled na Natanaela reći će nam da bismo se jako prevarili. Na kraju krajeva, Natanael je vjerojatno vidio te anđele…i ipak je pobjegao kada ga je Isus najviše trebao.
Ne možemo se jednostavno osloniti na svoja fizička osjetila da nam diktiraju u što vjerujemo jer su nam osjetila promjenjiva, sjećanja slaba, a uvjerenja podložna promjenama. U konačnici, samo vjera je ta koja će nas držati ujarmljene uz Isusa, privijene uz Njegova prsa.
Većinu stvari On drži skrivene iza vela, kako bismo naučili njegovati svoju vjeru i ojačati je. Samo na taj način možemo težiti voljeti Isusa svakim danom sve više i više, naposljetku ljubeći svu našu braću i sestre jednako i bez navezanosti, “ponizno smatrajući druge važnijima od [sebe]” (Fil 2, 3).
Vjerujmo našem Isusu u ovome.