Ovih dana mogli smo pročitati tekstove i naslove koji sugeriraju da je Katolička Crkva podijeljena oko toga treba li dopustiti ženama da se rede za đakone. Je li to uistinu tako, za projekt Glas istine, razgovarali smo s liturgičarom vlč. mr. sc. Tomislavom Hačkom.
Proteklih dana u medijima smo naišli na naslove poput ovoga: Katolička crkva ne može odlučiti mogu li žene biti đakoni. U tekstu, između ostalog, piše: Katolička crkva podijeljena je u pogledu toga treba li dopustiti ženama da budu đakoni, navodi se u vatikanskom dokumentu objavljenom u utorak, nekoliko tjedana nakon što je papa Franjo isključio popuštanje po tom pitanju, a sličan sadržaj pronalazimo i ovdje: Crkvom dominiraju muškarci, a mogu li žene biti đakoni? Objavljen novi dokument, te u ovom tekstu: Treba li dopustiti ženama da služe kao đakoni? Katolička crkva se ne može odlučiti.
- biskupske konferencije (108 izvješća)
- Istočne Katoličke Crkve (9 izvješća)
- Međunarodne unije generalnih redovničkih poglavara i poglavarica
- izvješća župnika koji su predstavljeni na trodnevnom međunarodnom radnom susretu „Župnici za Sinodu“
- međunarodna zapažanja (njih 200; uključeni su bili razni dikasteriji Rimske kurije, sveučilišni fakulteti, udruge vjernika te pojedinci).
Vlč. Hačko pojasnio je i kako će na temelju svih tih izvještaja raditi pet radnih grupa Generalnog tajništva Sinode o pet područja 16. skupštine, a to su:
- sinodalno lice mjesne Crkve u poslanju
- sinodalno lice crkvenih zajednica u poslanju
- sinodalno lice sveopće Crkve u poslanju
- sinodalna metoda
- „mjesto“ sinodalne Crkve u poslanju.
Je li Katolička Crkva uistinu podijeljena oko pitanja pristupanja žena đakonatu?
U kontekstu života Crkve nije najspretnije koristiti izraz da je Crkva oko nečega podijeljena, već o nekim određenim temama postoje različita promišljanja i stajališta, o čemu se jasno čita i u spomenutom Instrumentum laboris, ističe HKM-ov sugovornik. Kaže kako se, što se tiče đakonata za žene u Instrumentum laboris, pod naslovom „Sestre i braća u Kristu: obnovljena uzajamnost“ jasno čita (neslužbeni prijevod):
„17. Dok neke mjesne Crkve traže da žene budu primljene u đakonsku službu, druge ponavljaju svoje protivljenje. O ovoj temi, koja neće biti predmetom rada Drugoga zasjedanja, dobro je da se teološko promišljanje nastavi, uz odgovarajuće vrijeme i metode. Njegovom sazrijevanju doprinijet će plodovi Studijske grupe br. 5, koja će uzeti u obzir rezultate dvaju Povjerenstava koja su se tim pitanjem nedavno bavila.
18. Mnogi od gore izraženih zahtjeva odnose se i na laike, kojima se često prigovara zbog nesudjelovanja u životu Crkve. Općenito, razmišljanje o ulozi žena često ističe želju za jačanjem svih službi koje vrše laici (muškarci i žene). Također se traži da vjernici laici, muškarci i žene, primjereno formirani, mogu pridonijeti propovijedanju Riječi Božje i tijekom euharistijskog slavlja.“
Što uopće jest đakonat?
U Apostolskoj konstituciji „Pontificalis Romani“ kojom se odobravaju novi obredi ređenja đakona, prezbitera i biskupa, podsjeća vlč. mr. sc. Hačko, papa Pavao VI. uči: „Što se napokon tiče đakona, osim onog što se nalazi u apostolskim pismima Sacrum Diaconatus Ordinem, što smo ih izdali našim Motuproprijem 18. VI. 1967. treba se naročito sjetiti ovih riječi. Na nižem stupnju hijerarhije stoje đakoni; na koje se polažu ruke ‘ne za svećeništvo, nego za služenje’ (Konstitucije Egipatske Crkve III, 2). Ojačani, naime, sakramentalnom milošću služe Božjem narodu u zajednici s biskupom i njegovim svećenstvom u službi liturgije, propovijedanja i ljubavi. U ređenju đakona bilo je nešto malo promjena bilo zbog ranije opširne nauke o đakonatu kao vlastitom i stalnom stupnju u latinskoj Crkvi, bilo zbog veće jasnoće i jednostavnosti obreda“.
Također, u Apostolskom pismu u obliku motuproprija „Ad pascendum“ kojim se utvrđuju neke norme o svetom redu đakonata, isti Papa dalje uči: „Đakona nazivaju biskupovim uhom i ustima, srcem i dušom. Đakon stoji biskupu na raspolaganju da služi cijelom Božjem narodu, da se brine za bolesne i bijedne. S pravom ga stoga nazivaju ljubiteljem sirota, ljubiteljem krotkih, ljubiteljem udovica, gorljivim duhom, ljubiteljem dobra. K tome mu je povjerena dužnost da nosi Presvetu euharistiju bolesnicima, koji leže kod kuće, da podjeljuje krštenje, da se po volji i na zahtjev biskupa prihvati propovijedanja riječi Božje. Tako je đakonat u Crkvi divno cvjetao, a ujedno davao sjajno svjedočanstvo ljubavi prema Kristu i braći u djelima ljubavi, u slavljenju svetih obreda i vršenju pastoralnih dužnosti.“
Službeni crkveni stav prema ređenju žena?
U četvrtoj knjizi Zakonika kanonskoga prava, koja donosi odredbe s obzirom na posvetiteljsku službu Crkve, jasno je određeno: „Kan. 1024 – Sveto ređenje valjano prima samo kršteni muškarac“, naglašava vlč. Hačko.
***
Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.