Ruđer Bošković rodio se 1711. u Dubrovniku kao osmo dijete. Otac mu je bio trgovac tada već nepokretan, a majka je potjecala iz ugledne talijanske obitelji. U kući je vladao duh ozbiljnosti i reda, a cijela je obitelj naginjala isusovačkom moralu.

Djeca su imala ‘dubrovačko’ djetinjstvo, igrala su se oko Orlandova stupa, pohađala iste škole i crkve. Kao i većina trgovačke djece, Ruđer je polazio isusovački kolegij. U svemu je bio ispred svojih vršnjaka, a naročito se iskazivao marljivošću, intuicijom i lakim usvajanjem gradiva. Zato je s 14 godina poslan u Rim na dalje školovanje u glasoviti Collegium Romanomum. Za svećenika je posvećen 1744., a svome pozivu ostao je vjeran i nakon ukinuća isusovačkog reda.

Prvi njegov rad bio je posvećen sunčevim pjegama, a nakon toga objavio je više znanstvenih djela.

Vrhunac je bila njegova ‘Teorija prirodne filozofije’, koju je završio i tiskao u Beču 1758. To kapitalno djelo tek je 1974. u cijelosti prevedeno na hrvatski jezik i objavljeno kao dvojezično izdanje.

Bošković je predvidio zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, koje su otkrivene tek u 20. stoljeću. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka. Također je smatrao da je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Tako je Bohrov model atoma direktan potomak Boškovićeva modela atoma. Često je za Dubrovnik odrađivao važne diplomatske poslove.

Nakon što isusovci više nisu bili dobro prihvaćeni u Rimu, Ruđer kreće na putovanje po Europi. Boravi u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkom carstvu. Odlazi i u Englesku gdje upoznaje vodeće matematičare. Tu je ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva i primljen u londonski Royal Society ili Kraljevsko društvo.

Iz Engleske kreće na dug i težak put u Carigrad gdje je trebao promatrati prolazak Venere ispred Sunca, no na to je promatranje zakasnio. Vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina Troje. Poricao je tada prihvaćenu tezu da se ruševine Troje nalaze na maloazijskoj obali nasuprot otoku Tenedu tvrdeći da su one dublje u unutrašnjosti, a to su poslije potvrdila iskapanja H. Schliemanna.

Nakon toga se teško razbolio i jedva ostao živ. Tada odlazi u Milano gdje postaje profesor matematike. Istovremeno gradi čuveni opservatorij u Breri. No ni tu nema mira pa odlazi u Pariz gdje prima francusko državljanstvo. U Parizu svojim vezama pomaže Dubrovniku u mnogim sporovima vezanim za rusko-turski rat i neutralnost Dubrovnika.

Na Mjesecu postoji krater nazvan po Ruđeru Boškoviću, a također i jedan asteroid pod brojem 14361 koji je otkriven 1988. Europsko vijeće geodeta je 2016. Boškovića izabralo za europskog geodeta godine.

Papa Benedikt XIV. povjerio mu je da, zajedno s isusovcem Christopherom Le Maireom, u Papinskoj državi obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i Riminija i da izradi zemljopisnu kartu Papinske države.

Također je dobio zadatak da da popravi pukotine na kupoli sv. Petra u Vatikanu, što potvrđuje da je smatran jednim od vodećih europskih autoriteta u statičkim izračunavanjima i graditeljstvu. Na zahtjev carice Marije, Bošković je riješio i problem stabilnosti Kraljevske knjižnice, sada Nacionalna knjižnica, u Beču.

Ruđer Bošković preminuo je 1787. zbog komplikacija s plućima. Njegova smrt oglašena je u Dubrovniku kao nacionalna žalost, služena je misa za koju je posebno pisana glazba, držani su posmrtni govori i skupovi. Bio je jedan od posljednjih umova renesansnog tipa kojemu nijedno područje znanja nije bilo strano.

Spomenik velikom hrvatskom geniju podigao je on sam, s više od 75 knjiga radova iz matematike, mehanike, astronomije, optike, filozofije i književnosti. Njegovim imenom nazvana su razna društva, edicije i institucije.

Spomenik Ruđeru Boškoviću u parku zvjezdarnice u Milanu