Župa Dobrog Pastira nastala je 1977. godine odlukom tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Za prvog župnika imenovan je vlč. Branko Picek koji se cijelim svojim bićem trudio okupiti zajednicu i izgraditi crkvu i adekvatne prostore u kojima će se ta zajednica okupljati jer se do tada okupljala u jednoj obiteljskoj kući. Prva sveta misa je slavljena na Božić 1980. godine, a predslavio ju je vlč. Petar Petrinec, župnik u Sesvetama u zajedništvu s vlč. Brankom Picekom, upraviteljem župe. Budući da je župnik prije tražio od tadašnjih vlasti dozvolu za službu Božju, a da nije dobio odgovora, tadašnja vlast odlučuje kazniti župnika.

Foto: Foto Studio A1 / Župna crkva

Tek je 1. travnja 1992. godine započela izgradnja crkve u Brestju, a novoizgrađenu crkvu je 2. svibnja 2005. posvetio nadbiskup zagrebački Josip Bozanić. Župa je poznata kao župa u kojoj žive mlade obitelji. U župi djeluje nekoliko zajednica: zajednica mladih, karizmatska zajednica Krist Kralj, dječji zbor, mješoviti zbor, zbor mladih „Djeca Božja“, muški vokalni ansambl „Dobri Pastir“, ministranti, čitači, molitvena zajednica Milosrdnog Isusa. U Župi se svakoga četvrtka moli za nova duhovna zvanja iz župe, nadbiskupije, domovine i opće Crkve.

“Ono što će, vjerujem, svatko tko je bio u Brestju zapamtiti kip je bl. Alojzija Stepinca na trgu ispred crkve te velika slika Dobrog Pastira iznad oltara. Ta je slika posebna iz razloga što broj ovčica nije ograničen već daje dojam da se sav okupljeni puk uključuje u zajedničko stado Dobrog Pastira. Osim što imamo najboljeg Učitelja i Pastira za uzor kršćanskog života, raduje nas da smo do sad imali i imamo dobre pastire – svećenike – koji nas sve zajedno vode i okupljaju u stadu župne zajednice”, poručio je bogoslov ove župe Kristijan Kolonić.

Na nama je moliti za nova zvanja što zajednica posebno i čini, kako četvrtkom u euharistijskom klanjaju tako i redovito u svim ostalim pobožnostima.

Foto: Foto Studio A1 / Mlada misa vlč. Filipa Pranjića

Vlč. Mate Cikoja, koji potječe iz ove župe posebno je naglasio: “Meni je osobno župa posebna po tome što je ona bila moj drugi dom. U tu sam župu ozbiljnije kročio nakon svoje krizme kao mladić koji se pita i naslućuje da ga Bog zove i treba, ali i kao onaj kojem je potrebna zajednica koja će ga podupirati i prihvatiti kao svoga ljubljenog člana. Uvijek sam zahvalan što sam ovu župu osjećao kao svoj dom, a župljane kao svoje prijatelje i obitelj. To je mjesto gdje samo pronašao one koji svjedoče svoju vjeru, one koji bude vjeru jedni u drugima i koji me podupiru na mojem putu. Svatko od njih oduševljavao me svojim služenjem i sebedarjem bilo u ministriranju, čitanju, pjevanju, čišćenju…”

Bogatstvo duhovnih zvanja

Ova župa obiluje i duhovnim zvanjima, a tim smo povodom za portal Hrvatske katoličke mreže razgovarali s ovogodišnjim mladomisnikom vlč. Filipom Pranjićem, vlč. Matom Cikojom, koji je zaređen za svećenika 2022. godine i bogoslovom Kristijanom Kolonićem.

Svoja pitanja stavite pred Gospodina i molite da ih vodi na pravi put kako bi mogli vršiti njegovu volja.

Vlč. Pranjić posebno je istaknu zajedništvo koje vlada u župi. “Vjernici su uvijek spremni pomoći župniku, a to sam posebno vidio u svojoj pripremi mlade mise. Zaista, župljani su mi se samoinicijativno javljali, čak i oni koje možda ne poznajem te su mi se nudili za pomoć. To je zaista jedan blagoslov za župu, a vjerujem i za župnika. To zajedništvo se onda pretače i u molitvu.” Rekao je i da se u župi posebno moli za duhovna zvanja: “Zaista je lijepo kada vidiš da zajednica moli za nova duhovna zvanja, jer to je pokazatelj da je ljudima još uvijek stalo do svećenika, a posebno je i kada vidiš da toliki pojedinci na poseban način mole za tebe koji si se odazvao. To je zasigurno dodatna snaga koju dobivamo.”

Foto: Foto Studio A1 / Kristijan Kolonić, Filip Pranjić, Mate Cikoja

S njime se složio i bogoslov Kristijan Kolonić, koji će na jesen biti zaređen za đakona Zagrebačke nadbiskupije te naglasio kako su mnogi u dane velikih župnih slavlja dolazili svakome od njih, bogoslova, s posebnom pažnjom kao da su ‘njihovi’ – sinovi, unuci, nećaci… “Ono što svakako proizlazi iz tog odnosa jest ljepota zajedništva koja može biti zalog za lijepo življenje svećeništva bez straha od samoće jer uz te ljude koji u sebi nose živoga Boga i mi sami bivamo više Božji i u Njegovoj prisutnosti.”

Uvijek sam zahvalan što sam ovu župu osjećao kao svoj dom, a župljane kao svoje prijatelje i obitelj.

Kolonić je istaknuo i to da uskoro u zajednicu franjevaca glagoljaša odlazi i župljanin Petar kojem se posebno raduju jer nam je svima na srcu misao i želja: ‘Bože, daj da ja ne budem zadnji’. “Hoće li netko nakon njega i svih nas krenuti putem svećeničkog ili redovničkog poziva nije toliko na nama koliko na Božjoj providnosti. Na nama je moliti za nova zvanja što zajednica posebno i čini, kako četvrtkom u euharistijskom klanjaju tako i redovito u svim ostalim pobožnostima. Za primijetiti je kako do sad imamo samo muška zvanja pa neka nam negdje u srcu potiho svima bude i nakana za ženska redovnička kojih smo također potrebni.”

Poruka za dvoumne

Savjetujući one koji razmišljaju o odazivu na svećenički poziv, vlč. Cikoja je poručio: “Prije svega želim reći da Bog za svakoga od nas želi da živimo život koji će biti ispunjen radošću i ljepotom i da živeći tako dospijemo u nebo. Prepoznavanje svog osobnog poziva za nas je zapravo otkrivanje kako će se ova Božja želja (volja) ostvariti u našem životu. Zato bi svima koji se dvoume rekao da se ne boje, da imaju povjerenja u Boga koji im želi dobro i da budu otvoreni onome na što ih Gospodin zove. On ne želi nikoga „zaribati“, a svoju za svakoga dat će kroz znakove u životnim događajima i poticaje u njihovu srcu.”

To je mjesto gdje samo pronašao one koji svjedoče svoju vjeru, one koji bude vjeru jedni u drugima i koji me podupiru na mojem putu. Svatko od njih oduševljavao me svojim služenjem i sebedarjem bilo u ministriranju, čitanju, pjevanju, čišćenju…

Foto: Foto Studio A1 / Mlada misa vlč. Filipa Pranjića

Ovogodišnji mladomisnik potaknuo je dvoumne ističući dvije stvari. “Svoja pitanja stavite pred Gospodina i molite da ih vodi na pravi put kako bi mogli vršiti njegovu volja. A drugo što bih htio poručiti je da budu hrabri. Nije se lako u današnjem vremenu, kada društvo ne gleda blagonaklono prema svećenicima, odlučiti za svećeništvo ili redovništvo Zato je potrebna hrabrost odlučiti se i poći za Isusom. Ali, iako nije popularno biti svećenik, vidimo da su ljudi itekako željni Boga, i upravo zato su nam potrebni svećenici, redovnici i redovnice, kako bismo skupili hrabrosti i umanjili sebe kako bi Isus mogao rasti. Onome koji se dvoumi oko duhovnog poziva, ali se boji želim reći da bude hrabar jer je Isus živ i On je pobijedio svijet, te nam je obećao da je s nama do svršetka svijeta.”

Sa ovim se svećenicima složio i bogoslov Kolonić koji je kazao: “Često ćemo u medijima, bilo svjetovnim bilo vjerskim čuti o ovoj temi. No, ono što smatram još važnijim naglasiti jest kriza obitelji koju izaziva stav i uvjerenja suvremenog svijeta. Koliko je taj svijet “prijetnja” ili izazov za ostvarivanje dara svećeničkog poziva, toliko je u isto vrijeme i izazov za obitelji – roditelje, djecu, mlade i stare. Ako nećemo kao društvo i zajednica okupljena oko Krista graditi dobre i kvalitetne obiteljske temelje, nećemo imati niti dobrih svećenika, ali niti laika koji će se ostvariti u obiteljskom pozivu. Kolika god ‘kriza’ bila vjerujem da za Hrvatski narod postoji svijetla budućnost ukoliko ćemo se svi zajedno snažnije okrenuti pouzdanju u Boga”, zaključio je.