Što krasi zajednicu Cenacolo i zašto ući u nju? Doznajte u nastavku.
Za portal Hrvatske katoličke mreže razgovarali smo s pojedinim članovima zajednice Cenacolo. “Posebnost zajednice Cenacolo zasigurno su interni odnosi unutar same zajednice, s obzirom da se za potrebe zajednice ista oslanja isključivo na Božju providnost to daje mogućnost stvaranja međuljudskih odnosa zasnovanih isključivo na istini i povjerenju. U takvom okruženju čovjek lakše uočava i razlučuje bitno od nebitnoga u vlastitome životu te stvara prijateljstva i poznanstva za cijeli život”, objasnili su nam između ostalog.
U Cenacolo se javljaju osobe koje imaju problema sa zlouporabom alkohola, droga, ovisnošću kocke. Javljaju se i osobe sa poremećajima prehrane, osobe koje traže jedno dublje ispunjenje u životu te osobe koje preispitaju svoj duhovni poziv. Nije nužno da osoba ima problem sa ovisnošću da bi postala članom Zajednice, poručili su nam iz Zajednice.
Moj život je uz pomoć Boga dobio jedno dostojanstvo koje sam oduvijek želio.
Svi se članovi ove zajednice, a posebno i utemeljiteljica Majka Elvira slažu u jednom – neophodnosti duhovne dimenzije u potpunom izlječenju od ovisnosti. “Nakon što se ukloni konzumacija droge ili alkohola iz svakodnevice, pred osobom se stvori jedan prazan prostor i vrijeme koje treba adekvatno ispuniti te početi graditi život iz početka. Mislim da molitvom i sakramentalnim životom osoba dobiva jedan jasan smjer u životu, život usmjeren ka Bogu, pa je samim time zaštićenija od potencijalnog recidiva”, objasnili su nam u razgovoru za portal Hrvatske katoličke mreže.
Opisujući svoje iskustvo u Cenacolu, jedna osoba poručuje: “Sve što sam proživio u Zajednici teško je opisati riječima. Moj život je uz pomoć Boga dobio jedno dostojanstvo koje sam oduvijek želio. Napokon sam spoznao vrijednosti za koje se želim boriti u životu. Droga je daleko iza mene ali sam isto tako postao svjesniji svojih mogućnosti i ambicija pa lakše ostvarujem svoje želje koje više nisu nerealne, vođene pohlepom ili zavišću. Prije svega mi je donio novu proširenu obitelj te sve što u svojoj obitelji nisam pronašao. Isto tako način života u zajednici učinio je moj život puno jednostavnijim što mi danas olakšava donošenje odluka. Kod važnijih odluka otvoren sam uključiti novostečenu obitelj u određivanju smjera za svoj život.”
U takvom okruženju čovjek lakše uočava i razlučuje bitno od nebitnoga u vlastitome životu te stvara prijateljstva i poznanstva za cijeli život.
Život u Cenacolo je raznovrstan i drugačiji za osobe koje tek uđu u zajednicu u odnosu na one koji imaju više godina boravka u zajednici. “Pomalo redovnički stil života u kojem za sve vrijede ista pravila”, kazali su. Opisali su nam i dnevni red te kazali: “S obzirom na obveze i odgovornosti, dani u zajednici znaju biti jako dinamični i zahtjevni. Radimo razne poslove, od čišćenja, štale, kuhinje, vrta, stolarije itd. Inače se svi budimo u 6 sati te odlazimo na molitvu krunice u kapelicu. Doručak pa prvi dio radnog djela dana koji traje do ručka u 12 sati. Nakon ručka se malo odmori nekih pola sata koje iskoristimo da popričamo sa pojedinim bratom. Molitva žalosne krunice pa nastavak rada. Obično završavamo predvečer oko 18:30 sa molitvom slavne krunice. Pranje pa večera. Nakon večere opet se družimo sa ostalom braćom a vrijeme iskoristimo i za pranje robe koju peremo ručno. Još se izmoli krunica božanskog milosrđa pa odlazak na spavanje. Raznih aktivnosti ne fali pa tako igramo i gledamo nogomet, učimo se pjevati, plesati i svirati.”