Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije najstarija je riječka župa, a njezin župnik, mons. Sanjin Francetić, proslavio je u nedjelju 30. lipnja 25 godina svećeničkog ređenja.
Uz braću svećenike, proslavi su se u velikom broju odazvali župljani i hodočasnici iz drugih župa kao i suradnici s kojima Francetić uspješno surađuje. Propovijedao je vikar za pastoral Riječke nadbiskupije i nekadašnji župnik ove Župe, Mario Gerić.
Čestitajući srebrni jubile, osvježio je sjećanje na svećeničko ređenje slavljenika kojemu je i sam svjedočio prije 25 godina. Kazavši da je ova proslava spomen – čin, istaknuo je kako se isti slavi svaki puta u Euharistiji. U Euharistiju unosimo spomen-čin, unosimo sjećanje, rekao je Gerić dodajući da su trenuci svećeničkih početaka svakog svećenika obilježeni „milošću početaka“. Riječ je o posebnoj milosti koja se rađa u trenutku svećeničkog ređenja i u kojoj nam Gospodin omogućuje da na najbolji način možemo proživjeti stvarnost u koju nas On uvodi, a to čini i svih ovih godina.
U nastavku je podsjetio na službe kroz koje je Francetića svećeničko poslanje vodilo. Bio je župni vikar u Senju, župnik u Jelenju, rektor i odgojitelj bogoslova u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci i od 2016. godine je župnik Župe Uznesenja BDM u Rijeci u kojoj je, kako je propovjednik kazao, ostavio duboki pečat. U svim tim situacijama bio si obdaren tom „milošću početaka“. Imao si otvoreno srce u izvršavanju Božje volje u riječima i poslanju, poručio je Francetiću propovjednik. Uz „milost početaka“, naveo je „milost vjernosti“ koja je također karakterizirala dosadašnje poslanje slavljenika. Ta „milost vjernosti“ je važna jer te Gospodin stavlja u „milost početaka“ kako bi imao snage i u teškim i tamnim trenucima vršiti Njegovu volju i imati povjerenje u Gospodina, a što je karakteristika „milosti početaka“.
Zaključujući je istaknuo ‘da nas svećeničko ređenje na poseban i dublji način čini dionicima poslanja samoga Isusa Krista, onoga što je isus živio, govorio i činio. To je ono što je sadržaj svakog svećeničkog života.’. U tom smislu, a osvrčući se na pročitani evanđeoski ulomak (Mk 5, 21-43), istaknuo je da svećenik poslanjem može Božjom riječi davati istinski život, život u punini ovome svijetu.
Na kraju mise prigodnu riječ uputio je slavljenik. Izrazio je radost okupljenim brojem župljana, prijatelja, suradnika i hodočasnika iz drugih župa te na poseban način zahvalio osoblju KBC-a za zdravstvenu skrb koju mu pružaju. Riječi zahvale uputio je vjernicima koji ga u njegovoj svećeničkoj službi prate, kao i profesorima s riječke Teologije, a posebno je istaknuo pok. Gabrijela Bratinu koji ga je krstio i kasnije mu darovao svećeničku misnicu. Zahvalnu riječ uputio je riječkom nadbiskupu u miru, Ivanu Devčiću, zahvalivši mu za sve što je učinio za njega na njegovom svećeničkom putu te vjernicima laicima koji mu nesebično pomažu u pastoralu najstarije riječke Župe. Na kraju, uputio je poticaj mladima na sklapanje brakova i zasnivanje obitelji te izrazio nadu da će se ‘vjera nešeg primorskog kraja obnoviti’.
Na kraju mise slavljeniku su uručeni darovi, uz one koje su mu pripremili župljani i djelatnici i učenici Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“, u kojoj je svojevremeno djelovao kao duhovnik, uručen mu je i blagoslov pape Franje.
Sanjina Francetića za prezbitera je u katedrali sv. Vida u Rijeci zaredio riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut, 26. lipnja 1999. godine. Mladu misu slavio je 18. srpnja 1999. u crkvi sv. Lucije u Kostreni, a sekundarij 10. listopada 1999. u crkvi sv. Jurja mč. na Gornjoj Drenovi.