Sv. Rimski prvomučenici umrli su mučeničkom smrću 64. godine u Rimu. Naime, car Neron je u svojoj ludosti dao zapaliti Rim, kako bi uživao gledajući taj prizor i kako bi dobio inspiraciju za pisanje svoje poezije. Stanovnici grada su bili ogorčeni zbog toga. Neron je optužio kršćane, da su oni zapalili gra. Kršćani su živjeli čestito ali su optuživali sve one koji su razuzdano živjeli. Zato ih je poganin car Neron zamrzio i svoju krivicu svalio na njih.

Mnoge je kršćane dao pohvatati, mučiti i pogubiti. Neke su razapinjali na križ u cirkusu, koji je dao izgraditi car Kaligula, a kasnije se prozvao Neronov cirkus. U njemu je  64. godine bio razapet i sv. Petar. Druge kršćane su mazali smolom pa bi ih zapalili, kako bi bolje gorjeli kao žive baklje. Treće su bacali pred divlje zvijeri, da se svjetina zabavlja gledajući kako ih zvijeri muče i žderu. Sv. Jeronim u Martirologiju piše, kako je 979 kršćana pobijeno u Rimu, u tom velikom progonu, od 64. do 67. godine. Primjerice svetom Pavlu je mačem odrubljena glava 67. godine. Vjerojatno je mučeničkom smrću stradalo i više ljudi u prvom stoljeću. O tome pišu rimski povjesničari Svetonije i Tacit u svojim Analima (Ljetopisima, u 15. poglavlju) te sv. Klement Rimski u svojoj Poslanici Korinćanima. 

Štovanje Rimskih prvomučenika počelo je istodobno sa štovanjem svetih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili istoga progonstva. U Poslanice sv. pape Klementa I. (za papu izabran 88. godine, a umro 97. godine), Korinćanima između ostaloga piše: „Tim ljudima (Petru i Pavlu) što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su zbog ljubomore i zavisti bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom… Pogledajmo što je pred licem Stvoritelja našega lijepo, što li ugodno i milo. Uprimo svoje oči u Krv Kristovu i vidimo kako je ona dragocjena Bogu, jer se proli za spasenje naše i donese svemu svijetu milost obraćenja.“

Uz ove Rimske prvomučenike, imao je Rim i kasnije svjedoke, koji su svoju krv prolili za kršćansku vjeru. Među njima poznatiji su rimski mučenici: sv. Lovro, Aleksandar, Siksto, Fabijan, Marcelin, braća Ivan i Pavao, te svetice Sabina, Agneza, Cecilija i još mnoštvo drugih.

Mučenici su ustrajali u bratskoj ljubavi jer je u njima bio jedan duh i jedna vjera, pravo zajedništvo. Bog je slavne početke Rimske Crkve posvetio krvlju mučenika. Njihovo mučeničko svjedočenje može i nama danas biti primjer i uporište da i mi jednom postignemo radost vječne pobjede. Od njih možemo naučiti kako ostati čvrsti u vjeri, te podnijeti svaku vrstu progonstva i muke, pa i smrt ako bude potrebno, kako bi ostali vjerni Kristu i kršćanskoj vjeri.