Svatko od nas ima svoj vlastiti put, što će reći da nismo pozvani imitirati svece, već biti originali. Oni nam, istina, u mnoga toga mogu pomoći, ali nismo pozvani biti njihove kopije.

Čitajući životopise mnogih svetaca često se može steći dojam nedostižnog ideala ili čak ideje da sve ovisi isključivo o našim nastojanjima i snagama. Istina je pak s druge strane u onome što je Isus jednostavno rekao – Bez mene ne možete učiniti ništa.

Svetost se ne sastoji u činjenju velikih pokora, vlastitom ponižavanju i omalovažavanju, svetost nije svediva na neke eksplicitne trenutke. Ona se sastoji u vjernosti, jednostavnosti i činjenju malih, svakodnevnih stvari. Sv. Ivan Pavao II. često je ponavljao kako je lako biti dosljedan jedan dan, ali teško ostati takav kroz cijeli život.

Mnogi ljudi u svom životu očekuju isključivo spektakle i u tom očekivanju ne zamjećuju one jednostavne i male stvari preko kojih im Bog nešto govori. Na kraju, i sam Isus nije živio spektakularno: bio je odgajan u siromašnoj obitelji i živio u skrovitosti Nazareta. No, u tome se ta spektakularnost i očitovala, pokazujući nam kako biti istinski čovjek i kako zapravo živjeti spektakularno.

Sv. Majka Terezija 50 je godina živjela iskustvo tamne noći duše. Što je tu spektakularno? Ta, njena vjernost kroz 50 godina u kojima se, unatoč tome što nije osjećala Božju prisutnost i ljubav trudila ljubiti Boga i bližnjega još više. Chiara Corbella Petrillo svoju je spektakularnu jednostavnost živjela na način da je u zadnjim trenucima svog života, suočena s velikom boli i ponekim malodušjem zapisala: Zdravlje je postalo moj Bog, te nas time poučila da smo sposobni od bilo koga ili bilo čega stvoriti vlastite bogove. Sv. Mala Terezija s druge strane je, spoznavši vlastite slabosti došla do zaključka je pozvana u ljubavi podnositi samu sebe.

Što nam ovo govori? To da su sveci bili ljudi od krvi i mesa, a ne savršeno isprogramirani roboti. Padali su, ali su i ustajali. Mučili su se, baš kao i mi, ali tu svoju muku i jad nisu gledali kao prepreku, već kao sredstvo koje ih dovodi bliže cilju.

Svetost se stoga, između ostalog, sastoji u vjernosti i dosljednosti. Jacques Philippe, poznati francuski svećenik je govoreći o molitvi isticao kako nije važno dobro moliti, već moliti ustrajno. Čini mi se da ista analogija vrijedi i u kontekstu postizanja svetosti. Uspoređivanje da nikada nećemo biti kao sv. Majka Terezija ili Ivan Pavao II. je točno, ali na tome se ne trebamo zadržavati, već radije sjetiti se da smo pozvani biti novim svecima. Između ostalog, svatko ima svoje vlastite konkretne alate za postizanje svetosti koje je potrebno ispravno iskoristiti.