Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini. Ono datira, koliko se zna, iz 15.stoljeća. Podmilačka crkva sv. Ive ujedno je i jedina od kamena građena katolička crkva u Bosni i Hercegovini koju Turci nikada nisu srušili i u kojoj su se katolici sakupljali čitavo vrijeme turske vladavine u BiH. Srušila ju je tek u zadnjem ratu vojska tzv. Republike Srpske, stoji na stranicama Župe.

Podmilačje se, koliko se do sada zna, spominje prvi put 1461. u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koja se sačuvala u Fojničkoj kronici iz 17.stoljeća, gdje se kaže kako kralj: “mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu knezu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu; najprije Gospodinu, i roditelju našemu, dobroga spomenutja Gospodinu kralju Tomašu, i meni Gospodinu kralju Stipanu…,te mu daje u Luci (Dnoluci) grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle i vinograde”.

Bez obzira na to što ima povjesničara koji sumnjaju u autentičnost ove povelje, iz nje se može zaključiti da je ime Podmilačja već davno bilo poznato. Međutim, samo dvije godine nakon ovog spomena Turci su zauzeli Bosnu…

O samom Podmilačju sve do 18.stoljeća postoji tek po koji škrti podatak. Poslije toga nalazimo sve više podataka o Podmilačju i o pojedinim njegovim selima u izvještajima biskupa i apostolskih vikara fra Mate Delivića, fra Pave Dragičevića, fra Marijana Bogdanovića, fra Marka Dobretića, fra Grge Varešanina i fra Augustina Miletića, te u izvještaju provincijala Bosne Srebrene fra Bone Benića. Vjerojatno su postojali i neki drugi arhivski podaci o podmilačkom kraju, ali su oni, nažalost, uništeni kada je 1916. izgorio župni stan u Podmilačju.

Crkva sv. Ive u Podmilačju

Na temelju građevnog materijala i tehnike građenja može se zaključiti da je crkva sv. Ive u Podmilačju sagrađena sredinom 15. stoljeća pod utjecajem kontinentalne i primorske tradicije građenja.

Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj. Bila je dugačka 15,85 a široka 8,50 m, bez sakristije. Lađu, koja je bila u obliku izduženog pravokutnika, zatvarali su zidovi debljine oko jednog metra. Svjetlo je ulazilo u crkvu kroz bočne gotičke prozore. Pročelje, na kojem su stajala vrata široka 123 cm, imalo je bogato profilirani portal. U sredini svetišta presvođena lukom visine 6,35 m, nalazio se zavjetni oltar. Toranj, visok 29, odnosno s križem 37 m, izrastao je iz pročelja crkve. Imao je pet etaža (katova) i bio pokriven visokim krovom od šimle. Gradeći 1910. novu i veću crkvu, fra Jaroslav Jaranović je srušio pročelje i toranj stare crkve kako bi je mogao ugraditi u novu kao pobočnu kapelicu. Tako je, ne misleći u tom trenutku da je ovo bila jedina sačuvana srednjovjekovna katolička crkva u BiH, stradao taj naš izuzetno vrijedan povijesno-kulturni spomenik. Jasno, arhitekt je trebao i mogao naći bolje rješenje. Međutim, ipak je sreća da se o ovom spomeniku sačuvalo dovoljno podataka na temelju kojih se, nakon što su obje crkve minirane, mogao rekonstruirati u prvobitnom obliku.

Legenda o prelasku crkve preko Vrbasa

Velika stara crkva prije rata/Župa sv. Ive u Podmilačju

I danas se u narodu priča kako je crkva sv. Ive prešla noću iz sela Pšenika, koji se nalazi na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje, na desnu stranu preko rijeke, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Tom prilikom ostao je u Vrbasu jedan direk koji se, navodno, i sada vidi u vrijeme niskog vodostaja. Ovu narodnu predaju nalazimo zapisanu u Šematizmu Bosne Srebrene od 1864. i ponovljen gotovo u svim slijedećim Šematizmima. Nju prepoznaje i fra Antun Knežević, koji navodi da se o tome sačuvao od Theinera izvještaj upućen papi na latinskom jeziku, koji u hrvatskom prijevodu glasi: O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje. Mada nije lako odrediti stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane prije 115 godina, a stare sigurno još više, ona svakako ima svoje određeno povijesno značenje. Možda se tim potvrđuje vezanost ove crkve uz grebenski franjevački samostan, koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495. godine.

Mada nije lako odrediti stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane prije 115 godina, a stare sigurno još više, ona svakako ima svoje određeno povijesno značenje.

Svetište u ratu i nakon njega

Od 22. do 31. listopada 1993, nakon dugih napada Jugoslavenske armije i vojske tzv. Republike Srpske na Jajce i okolinu, sav nesrpski živalj napustio je pod prisilom jajački kraj i otišao u izbjeglištvo, gdje su ostali do povratka odnosno oslobođenja 13.rujna 1995. Tako je bilo i s 8.910 župljana podmilačke župe. Nekoliko mjeseci nakon okupacije Jajca, točnije tijekom mjeseca ožujka, osvajači su minirali i do temelja srušili sve što je vezano za svetište i centar župe u Podmilačju: župnu crkvu, u sklopu koje je bila zavjetna crkva sv. Ive, vanjski oltar, župnu kuću, strehu gdje je izlagan svečev kip, šetnice s klupama za ispovijed i gospodarske objekte.

Nekoliko mjeseci nakon okupacije Jajca, točnije tijekom mjeseca ožujka, osvajači su minirali i do temelja srušili sve što je vezano za svetište i centar župe u Podmilačju.

Razrušena u ratu/Župa sv. Ive u Podmilačju

Nakon nepune dvije godine, točnije 13. rujna 1995, postrojbe HV i HVO-a oslobađaju Jajce i jajački kraj, čime počinje povratku Podmilačje. Srušenu crkvu privremeno zamjenjuje donirani šator, a potom je izgrađena drvena baraka za molitveni prostor ispod ceste i brvnara za stambeni prostor iznad ceste. Povratkom većeg broja župljana počinje izgradnja zavjetne crkvice svetog Ive u onom obliku kakva je bila u vrijeme njezine izgradnje prije više stotina godina, čime je službeno započela obnova svetišta u Podmilačju.

Odmah po povratku, u rujnu 1995. razmišlja se o izgradnji nove velike crkve u Podmilačju i uređenju prostora svetišta.

Tradicionalno hodočašće svetom Ivi u Podmilačje nakon rata je održano 24. lipnja 1998. i to pored razrušenog svetišta.

Tradicionalno hodočašće svetom Ivi u Podmilačje nakon rata je održano 24. lipnja 1998. i to pored razrušenog svetišta. Misno slavlje predvodio je Vinko kardinal Puljić, zajedno s talijanskim biskupom Rocom i umirovljenim đakovačko-srijemskim biskupom Ćirilom Kosom. Taj dan na hodočašću su bili i hodočasnici iz porušenog i prognanog Gospinog svetišta Kondžila u narodnim nošnjama, te Olova. Taj dan je značajan po tome što je kardinal Puljić blagoslovio povelju za gradnju novoga svetišta.

Blagdan sv. Ive u Podmilačju/Facebook

Idejni projekt poznatog slovenskog arhitekta Marka Mušiča iz Ljubljane prihvaćen je 31. ožujka 2003. godine. Nakon što je dobivena suglasnost Vrhbosanskog ordinarijata, započelo se s gradnjom crkve.