Tako se u medijskom prostoru mogu pronaći naslovi poput ovog: Razvedeni koji uđu u brak ne smiju imati intimne odnose, poručio nadbiskup. Navedeni članak samo je jedan u nizu članaka koji se ponavljaju više godina, a najčešći im je izvor tekst Independenta: Divorcees who remarry should abstain from sex and live like siblings with their new partners, says leading US archbishop. Što je sporno u naslovu i tekstu, pitali smo vlč. mr. Matu Mićana, suca i promicatelja pravde Međubiskupijskog suda 1. stupnja u Đakovu.

Počevši od nelogičnosti u naslovu “razvedeni koji uđu u brak” – pitali smo vlč. Mićana je li to u crkvenom smislu moguće. Nerazrješiva je svaka valjano sklopljena izvršena ženidba, bila kršćanska ili ženidba krštene i nekrštene osobe, objasnio je HKM-ov sugovornik.  “Neovisno o njenom sakramentalnom dostojanstvu, ženidba je u svom naravnom stanju nutarnje nerazrješiva veza. Međutim, gotovo sva svjetovna zakonodavstva imaju zakonsku mogućnost razrješenja ženidbe ili civilnog razvoda braka. Često se u svjetovnom zakonodavstvu upotrebljavaju termini koji u kanonskoj normativi Crkve imaju sasvim drugačije značenje”, kaže vlč. Mićan.

Po kanonskom zakonodavstvu razvedeni ne mogu ući u novi, makar samo civilni brak, jer je to u suprotnosti s crkvenim zakonom.

“Zakonik kanonskoga prava govori o Rastavi ženidbenih drugova, uz trajanje ženidbene veze, zbog preljuba (kan. 1151). Radi se o privremenoj obustavi ili konačnom prekidu zajedničkog ženidbenog života. Rastavu mogu savjetovati ili zahtijevati i razlozi nadnaravnog karaktera, a jedini razlog za potpunu i trajnu rastavu je preljub, velika povreda ljubavi i bračne vjernosti. Razvedeni po kanonskom zakonodavstvu ne mogu ući u novi, makar samo civilni brak, jer je to u suprotnosti s crkvenim zakonom. Razvedeni koji uđu u brak po crkvenom zakonodavstvu – to je nemoguće”, ističe sudac Međubiskupijskog suda u Đakovu.

U tekstu, između ostalog, piše da je spomenuti filadelfijski nadbiskup poznat po vrlo konzervativnim stavovima, implicirajući da je i ova napomena “vrlo konzervativna”. Ima li u slučaju rastave od stola i postelje i novog civilnog braka u crkvenom nauku liberalnog i konzervativnog stava pitali smo našeg sugovornika. Vlč. Mićan kaže kako postoji pravni, moralni i pastoralni pristup koji ne smiju biti oprečni, no ipak pružaju različite pristupe – pa i one konzervativne i liberalne. “U kanonskom uređenju rastava, makar bila i suglasna, preko privatnog sporazuma – nije dopuštena. Poznato je da pobornici razvoda braka predstavljaju nerazrješivost ženidbe kao znak društvene zaostalosti, a razvod kao izraz kulture i slobode. Crkva naglašava da to nije izraz slobode nego egoizma te moralnog i društvenog nazadovanja. Nedopuštena rastava je jedno od najtežih kršenja Božjeg zakona i jedna od zabluda protiv obitelji i društva.”

Govoreći o rastavi od stola, postelje i stanovanja ne možemo govoriti o liberalnom ili konzervativnom stavu, jer je ova materija jasno definirana u kanonskom zakonodavstvu.

Međutim, po riječima pape Franje, vrata Evanđelja ne smiju nikome biti zatvorena. Stoga govorimo o Bogu koji suosjeća, o Crkvi koja suosjeća i suosjećajući s onima koji su u braku doživjeli povredu ljubavi i bračne vjernosti ima kanonsku normu o rastavi uz trajanje ženidbene veze, koja se naziva i rastavom od stola, postelje i stanovanja. Govoreći o rastavi od stola, postelje i stanovanja ne možemo govoriti o liberalnom ili konzervativnom stavu, jer je ova materija jasno definirana u kanonskom zakonodavstvu (kann. 1151 – 1155). Papa Franjo u Amoris laetitia govori o rastavi (Amoris laetitia; 241) koja je ponekad neizbježna i krajnji lijek pošto se svaki razumni pokušaj pokazao uzaludnim (AL, 241)”, ističe vlč. Mićan.

Postoje slučajevi u kojima je rastava neizbježna (velika nepravda, nasilje, zlostavljanje…)

Nadbiskup Chaput smatra da razvedene osobe s novim bračnim partnerima trebaju razvijati odnos kao brat i sestra, a ne kao muž i žena jer samo tako mogu primiti sakrament pokore, odnosno ispovijed, piše također u navedenom tekstu. Na pitanje može li se i pod kojim uvjetima i u novom civilnom braku biti dio sakramentalnog zajedništva, sudac i promicatelj pravde Međubiskupijskog suda 1. stupnja u Đakovu podsjeća kako papa Franjo u AL 242 govori da postoje slučajevi u kojima je rastava neizbježna (velika nepravda, nasilje, zlostavljanje…) i poziva na vrednovanje patnje onih koji su nepravedno pretrpjeli rastavu, razvod ili ih je bračni drug napustio, ili su pak zbog zlostavljanja bili prisiljeni prekinuti zajednički život (AL, 242) te naglašava da rastavljene koji se nisu vjenčali treba poticati da u Euharistiji pronađu hranu koja će ih podupirati (usp. AL, 242).

Postavlja se pitanje što je s rastavljenima koju nisu ponovno vjenčani, ali su u vezi, izvanbračnoj zajednici ili nekakvoj vrsti zajedništva?

“Oni rastavljeni koji su sklopili novi civilni brak ne mogu biti dio sakramentalnog zajedništva (ispovijed-pokora, pričest), no papa Franjo u AL 305 govori o objektivnoj, izvanjskoj i trajnoj neraspoloživosti i kada ne postoji subjektivna krivnja ili dijelom postoji (pravna, moralna i pastoralna domena). Tada se naglašava pomoć Crkve koja u određenim slučajevima može uključivati također pomoć sakramenta (AL, 351), ali razvedenima koji su stupili u novu vezu treba omogućiti da se osjećaju dijelom Crkve, da se ne osjećaju izopćenima (AL, 243). Važno je naglasiti da rastavljeni koji nisu sklopili novu, makar samo civilnu, ženidbu mogu pristupiti sakramentu pokore, ispovijedi i pričesti, mogu kumovati na krštenju ili krizmi.

Postavlja se pitanje što je s rastavljenima koju nisu ponovno vjenčani, ali su u vezi, izvanbračnoj zajednici ili nekakvoj vrsti zajedništva. S obzirom na pravnu domenu (moralna i pastoralna) ne postoji formalna prepreka. Govori se tada o stanju grijeha, ali nije riječ o pravnoj formalnoj prepreci ili zabrani. Ne radi se, dakle, o trajnoj neraspoloživosti. Razvedene osobe koje s novim bračnim partnerom razvijaju odnos kao brat i sestra, a ne kao muž i žena (u smislu bračnog darivanja ili spolnog združivanja) i nisu sklopile novu ženidbu mogu biti dio sakramentalnog zajedništva”, naglašava vlč. Mićan.