"Prema jednom nordijskom mitu, Odin je svojevoljno dao vlastito oko, kako bi u zamjenu za njega dobio mudrost koja mu je bila neophodna da bi bio dobar i pravedan kralj. U Starom zavjetu, mudrost je i mladom Salomonu trebala za istu svrhu, no on ju je od Boga ponizno molio te nije s njom trgovao", za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.
Marvelov film Thor iz 2011. godine započinje prologom kao Odinovom retrospekcijom, njegovim pogledom u jednu daleku mitsku prošlost. Popraćen naracijom koju pripovijeda Anthony Hopkins kao Odin, prolog prikazuje bitku iz 965. godine u Tønsbergu u Norveškoj na Midgardu između Odinove vojske s Asgarda i vojske ledenih divova s Jötunheima. U toj epskoj bitci Odin gubi jedno oko, čime film zorno objašnjava zašto Odin, kralj Asgarda, inače nema oba oka: on je pravi ratnik i svoje je oko izgubio u junačkoj borbi.
Međutim, nordijska mitologija kojom se kao tradicijskim (usmenim) i literarnim (pisanim) izvorom u određenoj mjeri nadahnjuju Marvelovi stripovi – a preko njih onda i Marvelovi filmovi – o Thoru koji iz nje crpe neke od motiva, potpuno drukčije govori o načinu i razlogu, pa čak i svrsi gubitka Odinova oka.
Prema jednom nordijskom mitu, Odin je svojevoljno dao vlastito oko, on se svjesno i slobodno odrekao jednoga oka, kako bi u zamjenu za njega dobio mudrost koja mu je bila neophodna da bi bio dobar i pravedan kralj.
U Starom zavjetu, mudrost je i mladom Salomonu trebala za istu svrhu, no on ju je od Boga ponizno molio te nije s njom trgovao i činio nekakvu iskalkuliranu razmjenu kako bi ju vlastitom strategijom sâm stekao, pa niti uz plaćanje visoke cijene u obliku žrtve kao Odin (prema 1Kr 3,7-9, u kontekstu odlomka 1Kr 3,5-14, na što kasnije aludira i Mudr 7,7).
Koja je poruka te priče o Odinu u verziji nordijske mitologije (a ne Marvelova filma)? Koju nam to važnu istinu posreduje taj mit?
Trebamo imati na umu da mit nije čista izmišljotina bez ikakvoga temelja. nego da i mit ima neku svoju istinu. Doduše, istina mita ne počiva na povijesnosti, na činjenici da se nešto u prošlosti doista dogodilo baš onako kako piše (mit ne samo da se nije dogodio baš onako kako piše nego se nije uopće dogodio te on zato nije povijesna istina), već se ona pronalazi u njegovoj univerzalnosti, u poruci koja nadilazi vrijeme i prostor te stoga vrijedi uvijek i svuda. Tako mit vlastitim načinom izražavanja posebne književne vrste izriče univerzalnu istinu koja mu stoji u temelju, naime ideju ili koncept kao kakav arhetip, o čemu su govorili razni svjetski stručnjaci za komparativni studij fenomenologije, povijesti, filozofije, psihologije, sociologije i teologije religijā.
Koju nam, dakle, svevremensku istinu posreduje spomenuti nordijski mit o Odinu?
Samo se u mudrosti i s mudrošću dobro vidi, onda i dobro zna, a u konačnici i dobro vlada. Ako čovjek ima mudrost, onda čak i samo s jednim okom vidi mnogo bolje nego što bi vidio s oba oka ako te mudrosti ne bi imao. Zato se u nordijskoj mitologiji Odin sâm – svjesno, slobodno i svojevoljno – strateški odriče jednoga oka i daje ga u zamjenu za mudrost, znajući da će bez njega i s mudrošću bolje vidjeti, bolje znati, a onda i bolje vladati nego bi to ikada mogao s oba oka, ali bez mudrosti, te za to plaća cijenu.
U usporedbi s time treba jasno istaknuti i posebnost biblijske poruke o kralju Salomonu i mudrosti, odnosno o načinu na koji ju je on stekao, što je također teološka poruka i za naše vrijeme. S mudrošću se, doduše, možda ne može trgovati kao Odin jer ona nije objekt proračunate razmjene dobara, ali se za nju zato – baš kao i za svaki drugi milosni dar i blagoslov koji od Boga dolazi – itekako može ponizno moliti kao Salomon.
Marko Taborsky, magistar teologije i vjernik laik Zagrebačke nadbiskupije. Rodom je iz Požege, gdje je pohađao Katoličku klasičnu gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Grazu. Od 2019. godine boravi u Svetoj zemlji, studira biblijske znanosti i arheologiju na franjevačkom Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije te se dodatno usavršava u asiriologiji na dominikanskoj Francuskoj biblijskoj i arheološkoj školi u Jeruzalemu. Bavi se arheološkim terenskim radom, a djeluje i kao stručni pratitelj hodočasnikā u Svetoj zemlji. Za portal Hrvatske katoličke mreže piše od 2022. godine.