Harrison Butker je katolik koji se nigdje i nikada ne boji javno svjedočiti svoju katoličku vjeru. Kao kicker NFL kluba Kansas City Chiefs i trostruki NFL prvak, na poziv vodstva Benedictine College u kanzaškom Atchisonu, 11. svibnja 2024. održao je govor diplomantima. Iz govora smo izdvojili najvažnije dijelove.
Našu naciju vodi čovjek koji se javno ponosi svojom katoličkom vjerom, ali je u isto vrijeme dovoljno u zabludi da učini znak križa na skupu za pobačaj. Toliko je glasan u svojoj podršci ubojstvu nedužnih beba da sam siguran da se mnogim ljudima čini da se može biti i katolik i za pobačaj. Ali on u tome nije sam. Od čovjeka koji stoji iza izolacije zbog COVID-a do ljudi koji mladima u Americi nameću opasne rodne ideologije, svi imaju nešto zajedničko. Oni su, navodno, katolici. A to je važan podsjetnik da ništa ne znači ako se netko samo zove katolikom.
To su stvari za koje nam u pristojnom društvu govore da ih ne spominjemo. Znate, teške i neugodne stvari. Ali ako želimo biti muškarci i žene u ovom vremenu povijesti, moramo se prestati pretvarati da će “pristojna Crkva” pobijediti.
Uvijek moramo govoriti i djelovati u milosrđu, ali nikad ne smijemo milosrđe zamijeniti s kukavičlukom.
Sigurno se može reći da sam u proteklih nekoliko godina stekao reputaciju da slobodno iznosim svoje mišljenje. Nikada nisam zamišljao, niti želio, da imam ovakvu platformu, ali Bog mi ju je dao, tako da nemam drugog izbora nego je prigrliti i propovijedati tešku istinu o važnosti prihvaćanja svoga puta i ostajanja na njemu.
Kao članovi Crkve koju je utemeljio Isus Krist, naša je dužnost i – napokon – privilegij biti autentični katolici bez opravdanja.
Nemojte se zavaravati, čak će vas i unutar Crkve ljudi u pristojnim katoličkim krugovima pokušati nagovoriti na šutnju. To je upravo ono kako kulturna elita želi vidjeti kršćanstvo – privatno, skriveno i bezopasno.
Naša katolička vjera uvijek je bila protiv dominantne kulture. Sam naš Gospodin i Njegovi bezbrojni sljedbenici su ubijeni zbog privrženosti nauku Crkve. Svijet oko nas govori da svoja uvjerenja trebamo zadržati za sebe kadgod su u suprotnosti s tiranijom različitosti, jednakosti i uključenosti. Bojimo se govoriti istinu, jer sada je, nažalost, istina u manjini. (…)
Obraćanje studenticama
Danas i ovdje prisutnim damama čestitam na nevjerojatnom postignuću. Trebali biste biti ponosni na sve što ste dosad postigli u svojim mladim životima. Želim se kratko obratiti izravno vama, jer mislim da su vama, ženama, ispričane najgore đavolske laži. Koliko vas sada sjedi ovdje i sprema se prijeći ovom pozornicom, razmišljajući o svim promaknućima i titulama koje ćete dobiti u svojoj karijeri?
Neki od vas možda će imati uspješne karijere, ali usuđujem se pretpostaviti da je većina najviše uzbuđena zbog svog braka i djece koju ćete donijeti na ovaj svijet.
Mogu vam reći da bi moja prelijepa supruga Isabelle prva rekla da je njezin život istinski započeo tek kada je počela živjeti svoj poziv supruge i majke. Danas sam na pozornici i mogu biti čovjek kakav jesam, jer imam ženu koja je posvećena svom pozivu. Uistinu sam blagoslovljen mnogim talentima koje mi je Bog dao, ali ne može se dovoljno naglasiti da je sav moj uspjeh moguć, jer se djevojka koju sam upoznao još u srednjoj školi obratila na vjeru, postala moja žena i prihvatila jednu od najvažnijih titula: domaćice i čuvarice obitelji. (…)
Nagovor studentima
Dio onoga što muči naše društvo je laž da muškarci nisu potrebni u kući ili u našim zajednicama. Kao muškarci, mi definiramo kulturu. Ako toga nema, nastaju nered i kaos. Izbivanje muškaraca iz doma igra veliku ulogu u nasilju koje vidimo širom zemlje. Druge zemlje nemaju ni približno iste stope odsutnih očeva kao ovdje u SAD-u, a korelacija bi se mogla napraviti i u njihovim drastično nižim stopama nasilja.
Ne ispričavajte se zbog svoje muževnosti i borite se protiv kulturnog uškopljavanja muškaraca. Radite ono što je teško. Nikada se ne zadovoljavajte onim što je lako.
Možda imate talent u kojem ne uživate nužno, ali ako slavi Boga, možda biste se trebali okrenuti tome – umjesto nečemu za što mislite da vam više odgovara. Govorim iz iskustva kao introvert koji se sada nalazi kao amaterski javni govornik i poduzetnik, nešto što nikad nisam mislio da ću biti kad sam stekao diplomu industrijskog inženjera. (…)
Nemoj sumnjati: ulaziš na područje misije u post-Božjem svijetu, ali stvoren si za ovo. A s Bogom uz sebe, i stalnom težnjom za krepostima unutar svoga poziva, i ti možeš biti svetac. Krist je Kralj!
Važnost tradicije
“Cesta ispred nas je svijetla. Stvari se mijenjaju. Društvo se mijenja. I ljudi, mladi i stari, prihvaćaju tradiciju. Ne samo da je moj poziv pomogao meni i mojima najbližima, nego mnoge od vas ne treba iznenađivati to što sam otvoreno prihvatio tradicionalnu latinsku misu. Bio sam vrlo glasan u svojoj ljubavi i odanosti TLM-u i njegovoj nužnosti za naše živote. Ali pogrešno se misli da ljudi koji pohađaju TLM to čine iz ponosa ili preferencija. Mogu govoriti iz vlastitog iskustva, ali za većinu ljudi koje znam – to jednostavno nije točno. Ne pohađam TLM jer mislim da sam bolji od drugih, ili zbog tamjana i zvona, pa čak ni zbog ljubavi prema latinskom.
Pohađam TLM jer vjerujem, kao što je Bog Starog zavjeta bio prilično izričit u tome kako je želio da Ga se obožava, isto vrijedi i za nas danas. Kroz TLM sam susreo red i počeo ga slijediti u svome životu. Osim samog TLM-a, previše je naših svetih tradicija potisnuto u prošlost, dok se u mojoj župi još uvijek poštuju stvari kao što su kvatreni dani, u kojima postimo i molimo za zvanja i za naše svećenike. TLM je toliko bitan da bih svakoga od vas pozvao preseliti tamo gdje će vam TLM biti lakše dostupan”, zaključio je Harrison Butker.